Na osnovu člana 137. stav 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu ("Službeni glasnik BiH", broj 36/08), člana 4. i 14. stav 1. tačka 8. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06 i 88/07) i člana 16. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02), ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine donosi

PRAVILNIK

O MEĐUNARODNOJ ZAŠTITI (AZILU) U BOSNI I HERCEGOVINI

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 37 od 12 maja 2009, 85/10, 63/13)

OdjeljakI- Opće odredbe

(Predmet Pravilnika)

Član 1.

Ovim Pravilnikom propisuju se kategorije osoba pod međunarodnom zaštitom, osnovni principi, organi u postupanju, procedure, prava i obaveze tražitelja međunarodne zaštite u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH), evidencije, zaštita podataka kao i ostala pitanja uređena poglavljemVIIZakona o kretanju i boravku stranaca i azilu (u daljnjem tekstu: Zakon).

(Kategorije osoba zaštićenih ovim Pravilnikom)

Član 2.

BiH odobrava zaštitu na osnovu principa zabrane vraćanja (non-refoulement) strancima:
a) koji su iskazali namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u BiH;
b) podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu u BiH;
c) kojima je priznat izbjeglički status u BiH;
d) kojima je priznat status supsidijarne zaštite u BiH;
e) za koje je utvrđeno postojanje razloga za primjenu člana 91. Zakona i
f) kojima je odobrena privremena zaštita u BiH.

(Princip zabrane vraćanja - "non refoulement")

Član 3.

(1) Stranac neće ni na koji način biti protjeran ili vraćen ("refoulement") na granicu teritorije gdje bi mu život ili sloboda bili ugroženi zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj grupi ili zbog političkog mišljenja, bez obzira da li mu je zvanično odobrena međunarodna zaštita.
(2) Odredba stava (1) ovog člana neće se primijeniti na stranca koji se razložno smatra opasnim po sigurnost zemlje ili koji, pošto je pravosnažno osuđen za naročito teško krivično djelo, predstavlja prijetnju po BiH.
(3) Izuzetno od odredbe iz stava (2) ovog člana, zabrana vraćanja ili protjerivanja ("non-refoulement") odnosi se i na lica za koja postoji osnovana sumnja da bi bila u opasnosti da će biti podvrgnuta smrtnoj kazni ili pogubljenju, mučenju ili drugom nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Stranac ne može biti ni protjeran ni vraćen u zemlju u kojoj nije zaštićen od slanja na takvu teritoriju.
(4) Ukoliko stranac navede razloge iz člana 91. Zakona i stava 1. ovog člana tijelo pred kojim je dat iskaz predaje stranca organizacionoj jedinici Službe za poslove sa strancima (u daljnjem tekstu: organizaciona jedinica Službe) a radi iskazivanja namjere o podnošenju zahtjeva za međunarodnu zaštitu u BiH.

(Isključenje primjene sankcija za ilegalan ulazak u BiH)

Član 4.

(1) U skladu sa članom 108. Zakona prema podnositelju zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji dolazi direktno sa teritorije na kojem mu je bio ugrožen život ili sloboda ne primjenjuju se sankcije zbog ilegalnog ulaska ili prisustva u BiH, pod uslovom da se bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata od momenta ulaska u BiH, prijavi organima iz čl. 107. stav 1. Zakona i izloži valjanje razloge za ilegalan ulazak ili prisustvo u BiH.
(2) Pri ocjeni da li su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana, nadležni organ koji odlučuje o zahtjevu za međunarodnu zaštitu posebno će cijeniti sledeće činjenice i okolnosti: da li se osoba koja traži zaštitu kratko zadržala u tranzitu u drugim državama i da li je mogla naći efektivnu zaštitu u prvoj zemlji ili zemljama u koje je izbjegla.

(Princip najboljeg interesa djeteta)

Član 5.

(1) Maloljetni tražitelji međunarodne zaštite uživaju prava propisana članom 139. Zakona.
(2) Ministarstvo u sjedištu - Sektor za azil (u daljnjem tekstu: Sektor za azil) i ostali nadležni organi u BiH osiguravaju da se u svim radnjama koje se tiču djeteta prvenstveno vodi računa o najboljem interesu djeteta te da su sva prava djeteta zaštićena, u skladu sa Konvencijom o pravima djeteta i propisima u BiH koji se odnose na brigu o maloljetnicima i njihovu zaštitu.
(3) Razdvojena ili djeca bez pratnje zahtijevaju prioritetno djelovanje u pogledu njihove rane identifikacije, specijalne zaštite i zbrinjavanja kao i pronalaženja porodica razdvojene djece u cilju spajanja sa roditeljima ili drugim tradicionalnim starateljima.

(Pravo na starateljstvo)

Član 6.

(1) Maloljetnom tražitelju međunarodne zaštite koji je bez roditeljskog staranja kao i poslovno nesposobnom tražitelju međunarodne zaštite odredit će se staratelj pod istim uslovima kao državljanima BiH.
(2) Zahtjev za postavljanje staratelja nadležnom Centru za socijalni rad podnosi Sektor za azil.

(Jedinstvo i spajanje porodice)

Član 7.

(1) Sektor za azil i ostali nadležni organi u BiH dužni su osigurati poštovanje principa jedinstva porodice u svim situacijama koje uključuju tražitelje međunarodne zaštite koji se nalaze na teritoriji BiH.
(2) Shodno članu 120. stav 3. Zakona stranac sa izbjegličkim statusom ima pravo na spajanje sa porodicom. Izbjeglički status se u pravilu priznaje i osobi sa kojom je stranac sa izbjegličkim statusom u braku odnosno u vanbračnoj zajednici i maloljetnoj djeci, te drugim članovima uže porodice koji žive u istom domaćinstvu u BiH.
(3) Zahtjev za spajanje porodice sa strancem sa izbjegličkim statusom u BiH podnose članovi porodice stranca sa priznatim izbjegličkim statusom. Uz zahtjev se prilaže materijalni dokaz o vezi sa strancem sa izbjegličkim statusom u BiH.

(Informisanje tražitelja međunarodne zaštite)

Član 8.

(1) U skladu sa članom 109. Zakona nadležni organi, koji učestvuju u postupku po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, dužni su tražitelja međunarodne zaštite upoznati sa uslovima i postupkom dodjele izbjegličkog statusa ili statusa supsidijarne zaštite u BiH, o nadležnim organima, sa pravima i obavezama tražitelja međunarodne zaštite koje proizilaze iz Zakona i ovog Pravilnika.
(2) Informacije iz stava 1. ovog člana tražitelju međunarodne zaštite mogu biti predočene u pismenom obliku, u formi letka, kojeg izdaje Sektor za azil na jeziku koji tražitelj razumije.

(Pravo na prevoditelja ili tumača)

Član 9.

(1) U skladu sa članom 109. stav 3. Zakona tražitelju međunarodne zaštite će biti omogućeno praćenje toka postupka uz pomoć prevoditelja, odnosno tumača, ako ne razumije jezik na kojem se postupak vodi. Prevoditelj odnosno tumač može biti:
a) ovlaštena službena osoba Ministarstva; ili
b) sudski prevoditelj ili tumač; ili
c) osoba koja je osposobljena prevoditi ili tumačiti sa jezika i na jezik koji tražitelj međunarodne zaštite razumije, u slučaju da nije moguće osigurati usluge sudskog prevoditelja ili tumača.
(2) Ministarstvo u sjedištu može sa agencijama ili osobama iz stava 1. tačke b) i c) ovog člana zaključiti ugovor kojim se regulišu njihove prevodilačke ili usluge tumača u postupku po zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Prevoditelji ili tumači moraju čuvati povjerljivost sadržaja svih razgovora u kojima sudjeluju te će u tu svrhu dati izjavu kojom se obavezuju na poštivanje tajnosti podataka.
(3) Tražitelju međunarodne zaštite se može omogućiti da postupak po zahtjevu vodi osoba istog spola ukoliko to zahtijevaju vjerski, kulturološki ili drugi razlozi koje tražitelj istakne.

(Saradnja saUNHCR-om u postupku)

Član 10.

(1) U skladu sa članom 138. Zakona Sektor za azil će omogućitiUNHCR-u:
a) uspostavljanje kontakta sa tražiteljima međunarodne zaštite;
b) prisustvovanje intervjuima sa tražiteljima međunarodne zaštite, izbjeglicama i osobama sa priznatim statusom supsidijarne zaštite;
c) iznošenje zapažanja o pojedinačnim zahtjevima za međunarodnu zaštitu nakon obavljenog razgovora s tražiteljem međunarodne zaštite.
(2) Sektor za azil će obavještavatiUNHCRo broju tražitelja međunarodne zaštite, o vrstama donesenih odluka po zahtjevima za međunarodnu zaštitu kao i o drugim podacima zatraženim odUNHCR-a koji su neophodni za obavljanje funkcije nadzora nad primjenom Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine.

(Zaštita podataka)

Član 11.

(1) U skladu sa članom 115.