Na osnovu člana 151. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97) i člana 4. stav 3. Zakona o uslovima za uzimanje i presađivanje dijelova ljudskoga tijela ("Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94), a u vezi s članom IDž 5.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, federalni ministar zdravstva donosi

PRAVILNIK

O MEDICINSKIM KRITERIJIMA, NAČINU, POSTUPKU I VREMENU UTVRĐIVANjA MOŽDANE SMRTI OSOBA ČIJI SE DIJELOVI TIJELA MOGU UZIMATI RADI PRESAĐIVANjA U SVRHU LIJEČENjA

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 61 od 06 novembra 2004)

Član 1.

Ovim Pravilnikom se utvrđuju medicinski kriteriji, način, postupak i vrijeme utvrđivanja moždane smrti osoba čiji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presađivanja u svrhu liječenja, kao i sastav komisije koja utvrđuje moždanu smrt.

Član 2.

Moždana smrt je definitivni i nepovratni prestanak svih moždanih funkcija (moždanog stabla i hemisfera mozga) koje ne moraju biti posljedica fizičke destrukcije mozga.

I- PREDUSLOVI ZA UTVRĐIVANjE MOŽDANE SMRTI

Član 3.

Postupak utvrđivanja moždane smrti, u skladu s ovim pravilnikom, može se započeti uz ispunjenje sljedećih uslova:
1. da osoba ima sliku apnoične nereagirajuće kome, i na mehaničkoj je ventilaciji ;
2. da je poznat tačan uzrok koji je doveo do oštećenja mozga i
3. da je oštećenje mozga ireverzibilno-nepopravljivo.

Član 4.

Apnoička nereagirajuća koma, u skladu s ovim pravilnikom, stanje je duboke nesvijesti kod osobe koja ne pokazuju spontane kretnje disanja i koja ima ugasle reflekse moždanog stabla.

Član 5.

Oštećenje mozga može biti primarno i sekundarno.
Pod primarnim oštećenjem mozga, u skladu s ovim pravilnikom, smatra se teško mehaničko oštećenje glave, intrakranijalno krvarenje, dekompenzirani intrakranijalni tumori, akutni hipertenzivni hidrocefalus.
Pod sekundarnim oštećenjem mozga, u skladu s ovim pravilnikom, smatraju se hipoksična ili ishemička stanja mozga, prije svega nakon zaustavljanja rada srca ili kod duljeg cirkulacijskoga šoka ili respiratorne insuficijencije.

Član 6.

Prije pristupa kliničkom pregledu moraju se isključiti sljedeća stanja:
- otrovanje lijekovima: sedativi, anestetici, narkotici, antiepileptici, antidepresivi;
- znatno uvećan CO2
- primarna hipotermija, tj. temperatura niža od 35 oC;
- trovanje alkoholom ili drugim neurosintetskim supstancama;
- teška hipsoksija;
- cirkulacijski šok, sistolički pritisak niži od 80 mm Hg;
- metabolički i endokrini poremećaji: nekontrolisani dijabetes, uremija, hiponatremija, Adisonova bolest, hepatička encefalopatija, tireotoksikoza, hiperos- mola- rna koma, porfirija;
- djelovanja lijekova ili otrova koji blokiraju nervno-mišićni prijenos, izvanredno teški Guilian- Barreovog sindrom, idiopatski polineuritis, cirkulatorni poremećaji moždanog stabla ili encefalitis moždanog stabla.
U slučaju gore navedenih stanja, treba pričekati da uzrok kome prođe, odnosno treba ga pokušati aktivno uklanjati. U slučaju da se lijekovi antagoniziraju treba koristiti specifične antagoniste. Ukoliko toksikološki testovi nisu mogući, važno je dopustiti da prođe razdoblje dovoljno dugo, kako bi se lijekovi mogli izlučiti iz organizma.
Ako uprkos svim poduzetim mjerama i dalje postoji opravdana sumnja ireverzibilnoga oštećenja mozga, može se započeti postupak utvrđivanja moždane smrti, pri čemu je u takvim slučajevima potreban dokaz odsutnosti intrakranijalne cirkulacije krvi.

Član 7.

Dijagnostički postupci koji se moraju uraditi prije pristupa kliničkom pregledu za utvrđivanje moždane smrti su:

- CT ili MRI mozga;

- Rtg snimak pluća;

- Rtg vratnog dijela kičme u osoba sa traumatskom ozljedom mozga;

- EKG;

- iz krvi odrediti: Na, K, Ca, GUK, bubrežne analize, jetrene analize, koagulogram, KKS i plinske analize.

II- KLINIČKI PREGLED

Član 8.

Klinički pregled je osnovni i najvažniji pokazatelj moždane smrti.
Kliničkom pregledu se može pristupiti po ispunjenju uslova iz čl. 3.do 7.ovoga pravilnika.

Član 9.

Kliničkim pregledom za utvrđivanje moždane smrti utvrđuje se postojanje sljedećih kliničkih znakova:
1. pacijent je u apnoičkoj nereagirajućoj komi;
2. nema decerebracijske ukočenosti ( ekstenzijsko držanje gornjih i donjih udova) s ekstenzijskim grčevima na izazivanje boli u predjelu trigeminusa. Nema dekortikacijskoga držanja (savijanje gornjih i ekstenzije donjih udova sa ustanovljenim hipertonusom odgovarajućih mišića). Nema epileptičkih napada. Postojanje refleksa kičmene moždine ne isključuje dijagnozu moždane smrti;
3. odsutnost reakcije pupila na jaku svjetlost. Zjenice su raširene ili srednje velike, u srednjem položaju su, ne moraju biti simetrične. Fotomotorni refleks je odsutan, kao i okularne kretnje. Podražaj mora biti adekvatan, vrlo jako svjetlo (treba isključiti mogućnost djelovanja midrijatničkih lijekova ili antiholinergika, neuroloških bolesti, lokalnih oštećenja očne jabučice ili očnih nerava kod kraniofacijalne ozljede);
4. refleks rožnjače se ne može izazvati (podražaj mora biti jači nego kod osobe pri svijest);
5. nema refleksnog odgovora na izazivanje boli u području trigeminusa (jak pritisak na infraorbitalni otvor ili na rub orbite);
6. nema cefalo-okularnog refleksa. Test se izvodi na sljedeći način: ljekar drži pacijentovu glavu između svojih ruku, palčevima lagano podigne pacijentove gornje očne kapke. Glava se zatim okreće prvo na jednu stranu i zadržava u tom položaju 3-4 sekunde, zatim se glava okreće za 180 stepeni na drugu stranu. Kod mrtve osobe glava i oči će se pomjerati zajedno. Test se lakše izvodi ako se pritom bolesnik odvoji od respiratora u vremenu od 20 do 30 sekundi. Ovaj dio pregleda se ne obavlja ako postoji sumnja da je oštećen vratni dio kičme;
7. nema vestibulookularnog refleksa kod ispiranja slušnog kanala hladnom vodom. Test se izvodi na sljedeći način: glava se podigne 30 stepeni, 50 ml hladne vode se injicira u vanjski slušni kanal, a nakon prethodne vizualizacije slušnoga kanala, utvrđivanja da nema cerumena i da je slušna membrana intaktna. Podražaj ne smije izazvati pokret bilo kojeg oka;
8. nema refleksa ždrijela, grčenja faringealnih