Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:

Na osnovu člana 13. stav 3. Zakona o zaštiti kulturne baštine ("Službene novine Kantona Sarajevo", broj 2/00), ministar kulture i sporta, donosi

PRAVILNIK

O KRITERIJIMA ZA KATEGORIZACIJU DOBARA BAŠTINE

(Objavljeno u "Sl. novinama Kantona Sarajevo", br. 9 od 23 aprila 2002)

I- OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovaj pravilnik sadrži kriterijume za vrednovanje i kategorizaciju dobara kulturne baštine (u daljem tekstu: dobara), kao i postupak njihovog vrednovanja.

Član 2.

Kategorizacija dobara je stručno, naučno društveno razvrstavanje dobara prema njihovoj vrijednosti u kategorije određene ovim pravilnikom.

Član 3.

Vrednovanje dobara je stručni i naučni postupak kojim se, primjenom zakona i drugih propisa kao i međunarodnih konvencija, na osnovu jedinstvenih kriterija, a prema svojstvima, značaju i funkciji dobara, određuje njihova opća i posebna vrijednost, način zaštite i uslovi korištenja.

Član 4.

Vrednovanje dobara se vrši radi utvrđivanja njihove vrijednosti prema kulturno-historijskom, naučnom i vaspitno- -obrazovnom značaju, te stručnim i naučnim osnovama za kategorizaciju.

Član 5.

Kategorizacija dobara obuhvata:
- utvrđivanje kategorije i proglašenje određenog dobra zaštićenim;
- utvrđivanje značaja određenog dobra za Kanton Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu;
- propisivanje načina i uslova korištenja, te utvrđivanje mjera za korištenje;
- provođenje međunarodnih i domaćih propisa u oblasti zaštite dobara;
- planiranje prostora i utvrđivanje prioriteta u određenim planovima.

II- VREDNOVANjE DOBARA

Član 6.

Dobra se vrednuju prema sljedećim kriterijima:
- svojstva dobra utvrđenog prema njegovim osnovnim obilježjima;
- značaj i funkcija;
- starost, očuvanost ili ugroženost;
- specifičnih kriterija prema vrsti dobra ili njegovim poseb- nim karakteristikama, kojim se utvrđuje njegova opća ili posebna vrijednost.

Član 7.

Prema njihovoj vrijednosti suštinska obilježja dobara mogu biti:
- estetska, umjetnička i idejno vaspitna vrijednost izražena prisustvom općeprihvaćenih umjetničkih, estetskih i društvenih obilježja i vrijednosti;
- arheološka i starosna vrijednost izražena vrijednošću i starošću dobara sa stanovišta arheologije i njenih kriterija;
- historijska vrijednost s obzirom na historiju kao nauku i njene kriterije;
- arhitektonska vrijednost izražena vrijednošću objekta kroz pripadnost određenom arhitektonskom stilu odnosno njegovom originalnom varijetetu i izvornom arhitek- tonskom izrazu iz određenog perioda ili načina gradnje;
- dokumentarni značaj dobra kao dokumenta o određenom periodu, događaju, ličnosti, vrsti i stilu;
- pejsažna vrijednost u slici grada odnosno krajolika izražena stepenom atraktivnosti ugođaja i vizuelnim jedinstvom cjeline.

Član 8.

Prema značaju i funkciji dobra vrijednosni kriteriji mogu biti:
- kulturno-historijski značaj i funkcija izražena kroz mogućnost dokumentovanja razvoja ljudskog društva u cjelini, pojedinih kultura i civilizacija, pojedinih epoha, događaja i ličnosti iz bliže i dalje prošlosti humanizacije ljudskih odnosa i čovjekove radne i životne sredine, skladnog razvitka nacionalnih kultura, njihove ravno- pravnosti i međusobnog poštivanja kroz jačanje zajedniš- tva i određivanje kulturnog i nacionalnog identiteta;
- naučno-istraživački značaj i funkcija izražena moguć- nošću primjene fundamentalnih naučnih disciplina, kao i stepenom uloge i značaja određenog dobra u tumačenju i razvitku određene naučne discipline;
- vaspitno-obrazovni značaj i funkcija izražena kroz mogućnost prezentacije vrijednosti dobra u cilju vas- pitanja i edukacije radi razvijanja pozitivnog odnosa prema duhovnoj i materijalnoj kulturi i svijesti o značaju kulturne baštine, te pozitivnog odnosa prema duhovnoj baštini;
- socijalno-ekonomski značaj i funkcija izražena kroz mogućnost korišćenja dobra u kulturne, zdravstveno-rek- reacione, turističke i druge svrhe, koje nisu u suprotnosti sa suštinskim svojstvima dobra, primjenom i drugim značajem i funkcijom određenog dobra.
Značaj i funkcija određenog dobra iskazuje se mogućnošću izučavanja, prezentacije i korištenja dobra i njegovih vrijednosti u naprijed iznesene svrhe, a u mjeri koja ne ugrožava i ne remeti svojstvo objekata i njegovu namjenu.

Član 9.

Prema kriterijima njihove starosti, očuvanosti i ugroženosti vrijednosna svojstva dobra mogu se utvrditi kroz:
- starost izraženu vremenom nastanka i trajanja dobara u odnosu na ostala dobra iste vrste ili estetskog izražaja određenog područja,
- očuvanost dobara, izraženu stepenom očuvanosti ili degradacije u odnosu na izvorno stanje,
- ugroženost, izraženu stvarnim i mogućim promjenama do kojih dolazi usljed korišćenja dobra mimo njegove namjene ili korišćenja neposredne ili dalje okoline dobra koja utiču na njegovo izvorno ili zatečeno stanje.

Član 10.

Za pojedine vrste dobara vrednovanje se može vršiti i prema drugim specifičnim kriterijima kao što su:
- kriterij načina zaštite karakterističan za nepokretna dobra (koja se štite u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju),
- kriteriji zaštite za neistražena arheološka dobra i slično.

Član 11.

Vrednovanje dobara vrši Stručna komisija sastavljena od stručnih i naučnih radnika na osnovu:
- postojeće evidencije i dokumentacije koja sadrži odgovarajuću naučnu i stručnu analizu,
- naučnih i stručnih saznanja iz oblasti kojoj određeno dobro pripada,
- tehničke i foto dokumentacije,
- rezultata dodatnih istraživanja.

III- KATEGORIZACIJA DOBARA

Član 12.

Dobra se prema stepenu vrijednosti njihovih suštinskih svojstava, značaja i funkcije i naprijed utvrđenih kriterija kategorišu u tri grupe dobara:
a) I kategoriju,
b)IIkategoriju,
c)IIIkategoriju .
Određeno dobro ima veću vrijednost ako ima jedno od sljedećih svojstava:
- jedinstveno ili rijetko u svojoj vrsti ili pojavi ili ima manju geografsku rasprostranjenost (unikatna ili malobrojna