Na osnovu člana 56. stav (4) i člana 120. stav 6. Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima ("Službeni glasnik BiH", br. 58/08), na prijedlog Stručnog vijeća Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine donosi

PRAVILNIK

O KLINIČKOM ISPITIVANjU LIJEKA I MEDICINSKOG SREDSTVA

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 4 od 19 januara 2010)

DIO PRVI - UVODNI DIO

(Predmet Pravilnika)

Član 1.

(1) Ovim Pravilnikom uređuje se područje kliničkog ispitivanja lijeka i medicinskog sredstva u Bosni i Hercegovini: postupak za kliničko ispitivanje lijeka i medicinskog sredstva, obveze sudionika u postupku kliničkog ispitivanja lijeka i vođenje dokumentacije u postupku kliničkog ispitivanja. U pripremi kliničkog ispitivanja moraju se utvrditi ciljevi, problemi kao odnos rizika i koristi, te da li su odabrana rješenja znanstveno i etički opravdana.
Prema odredbama Helsinške deklaracije sadržane u Aneksu broj (VI) ovog Pravilnika i Međunarodnih etičkih smjernica biomedicinskih ispitivanja na ljudima izdatim od Vijeća za međunarodne organizacije medicinskih znanosti (Council for International Organisations of Medical Sciences-CIOMS), klinička ispitivanja moraju biti provedena sukladno osnovnim etičkim principima i to: dobrovoljnost; poštivanje prava; poštivanje osobe; dobronamjernost i neškodljivost.
(2) Preduvjet za kliničko ispitivanje su pretklinička ispitivanja koja daju dovoljno dokaza o prihvatljivoj potencijalnoj štetnosti i mogućoj kliničkoj primjeni lijeka.
(3) Prije ispitivanja potrebno je utvrditi načine praćenja i nadzora, te standardne operativne postupke.

(Definicije)

Član 2.

Pojmovi upotrijebljeni u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:
a) Dobra klinička praksa je skup međunarodno priznatih etičkih i stručnih standarda koji se odnose na kvalitetu planiranja, izvođenja, dokumentiranja i izvještavanja o kliničkim ispitivanjima koja se izvode na ljudima, što osigurava zaštitu prava, sigurnosti i dobrobiti ispitanika, kao i vjerodostojnost rezultata kliničkih ispitivanja;
b) Dokumentacija ispitanika je dokumentacija sačinjena sukladno planu kliničkog ispitivanja i sadrži podatke o jednom ispitaniku sakupljen tijekom kliničkog ispitivanja;
c) Farmakogenomika je studija varijacija karakteristika DNA i RNA vezanih za odgovor na dati lijek;
d) Farmakogenetika je grana farmakogenomike i definirana je kao studija varijacija u sekvencama lanca DNA vezanim za odgovor na lijek;
e) Farmakodinamika je studija interakcije između lijeka i njegovih molekularnih ciljeva;
f) Geni su funkcionalni segmenti genetskog materijala koji služe kao shematski plan za sintezu proteina;
g) Genom je ukupni genetski materijal jednog organizma;
h) Institucionalni etički komitet je neovisno, savjetodavno tijelo, čija je dužnost da ocjenu o opravdanosti kliničkog ispitivanja, kao i mogućnosti provođenja kliničkog ispitivanja prema principima Dobre kliničke prakse, a sve to radi osiguranja i zaštite prava, sigurnosti i dobrobiti ispitanika uključenih u kliničko ispitivanje;
i) Ispitivač je osoba odgovorna za izvođenje kliničkog ispitivanja u instituciji u kojoj se ono provodi;
j) Glavni ispitivač je ispitivač koji je odgovoran za provođenje kliničkog ispitivanja lijeka ukoliko kliničko ispitivanje lijeka provodi istraživački tim;
k) Pristupnik je lice koje u kliničkom ispitivanju sudjeluje kao korisnik lijeka koji se ispituje, lijeka s kojim se lijek u ispitivanju uspoređuje ili placeba;
l) Izvješće o kliničkom ispitivanju je pisani izvještaj o toku kliničkog ispitivanja bilo kojeg terapijskog, profilaktičkog ili dijagnostičkog proizvoda, a koji obuhvaća kliničku i statističku obradu podataka, prikaze, analize i zaključke;
m) Jednostruko ili dvostruko slijepo ispitivanje podrazumijeva da kandidat ne zna što prima, odnosno, da ni ispitanik ni ispitivač, ni nadležni promatrač ne znaju što je tko primio.
n) Kategorije kodiranja podataka
Jednostruko kodirani podaci i uzorci su obilježeni jednim specifičnim kodom i ne podrazumijevaju nikakve osobne identifikatore. U slučaju jednostrukog kodiranja podatke ili uzorke moguće je povezati s određenom osobom upotrebljavajući ključ za kodiranje. Klinički istraživač je odgovoran za čuvanje ključa za kodiranje. Pošto se uzorci i popratni podaci mogu neizravno povezati sa subjektom istraživanja, pomoću ključa za kodiranje, moguće je poduzeti postupke kao što su izvlačenje uzorka ili povrat individualnih rezultata na zahtjev subjekta. Uporaba jednostruko kodiranih podataka i uzoraka omogućuje klinički monitoring, praćenje subjekta ili dopunjavanje podataka o subjektu. Jednostruko kodiranje je trenutno standard koji se koristi u kliničkim istraživanjima i nudi dodatno jamstvo za identifikatore subjekta, u odnosu na opće principe o povjerenju u sustavu zdravstvene zaštite i zaštiti privatnosti u svakodnevnoj medicinskoj praksi;
Dvostruko kodirani podaci i uzorci su prvobitno obilježeni jednim specifičnim kodom i ne nose nikakve osobne informacije. Podaci i uzorci se potom obilježe drugim kodom koji je s prvim vezan preko drugog ključa za kodiranje. Podatke ili uzorke je moguće povezati s licem upotrebom oba ključa za kodiranje. Klinički istraživač je odgovoran za čuvanje prvog ključa za kodiranje i nema pristup drugom ključu. Pošto se uzorci i odgovarajući podaci mogu vrlo neizravno povezati sa subjektom upotrebom oba ključa za kodiranje, mogu se poduzeti postupci poput povlačenja uzorka ili povrata individualnih rezultata na zahtjev subjekta. Međutim, dodatnim elektronskim ili tehničkim procesima mogu se ograničiti mogućnosti povezati genotipski rezultat s licem. Npr. određenim kompjutorskim postupkom mogu se dodati novi podaci o subjektu ali se sprječava povezivanje podataka o genotipu s osobnim podacima subjekta. Uporabom duplo kodiranih podataka i uzoraka omogućuje se klinički monitoring, praćenje subjekta ili dopunjavanje podataka.
Uporabom drugog koda osigurava se dodatno povjerenje i zaštita privatnosti subjekata, veće nego kod jednostrukog kodiranja. Potreban je pristup ka oba ključa da bi spajanje bilo kakvi podaci ili uzorci s osobnim podacima o subjektu. Anonimizirani podaci i uzorci su prvobitno jednostruko ili dvostruko kodirani, ali je veza između osobnih podataka subjekata i jedinstvenih koda potom izbrisana. Kad je veza izbrisano više nije moguće povezati podatke i uzorke s osobama preko ključeva za kodiranje. "Anonimizacija" sprječava reidentifikaciju subjekta. Pošto se "anonimizirani" uzorci i odgovarajući podaci ne mogu povezati sa subjektom nije moguće poduzeti postupke kao što je povlačenje uzoraka ili povrat individualnih rezultata čak i na zahtjev subjekta. Uporaba anonimiziranih podataka i uzoraka ne omogućava klinički monitoring, praćenje subjekta ili dodavanje novih podataka. Brisanjem ključeva za kodiranje koji vežu podatke i uzorke s osobnim podacima o subjektu osigurava se dodatno povjerenje i zaštita privatnosti jer se time sprječava reidentifikacija subjekta pomoću ključeva. Anonimni podaci i uzorci nikad nisu obilježeni osobnim podacima kada se skupljaju, niti se stvara ključ za kodiranje.
Stoga ne postoji mogućnost povezivanja genomskih podataka i uzoraka s pojedinačnim subjektima. U nekim slučajevima samo se ograničeni klinički podaci mogu povezati s anonimnim uzorcima (npr. uzorci od subjekata s dijabetesom, muškarci, starosti 50-55 g., kolesterol > mg/dl). Pošto se anonimni uzorci i odgovarajući podaci ne mogu povezati sa subjektima, nije moguće poduzeti postupke kao što su povlačenje uzorka, povrat individualnih rezultata, čak ni na zahtjev subjekta. Upotreba anonimnih podataka i uzoraka ne omogućuje klinički monitoring, praćenje subjekta ili dopunjavanje podataka;
o) Kliničko ispitivanje lijeka je svako sustavno ispitivanje lijeka s ciljem pronalaženja ili potvrde njegovog djelovanja, kao i identifikacije bilo kojeg neželjenog dejstva kod lijeka. Kliničko ispitivanje lijeka obuhvaća i klinički dio istraživanja bioraspoloživosti i bioekvivalencije lijeka s ciljem utvrđivanja njegove djelotvornosti i