Na osnovu člana 52. Zakona o društvima za osiguranje ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/05, 1/06 i 64/06) i čl. 8. i 16. Statuta Agencije za osiguranje Republike Srpske, Upravni odbor Agencije za osiguranje Republike Srpske, na sjednici od 2. novembra 2007. godine, donio je

PRAVILNIK

O ELEMENTIMA I KONTROLI MARGINE SOLVENTNOSTI DRUŠTAVA ZA OSIGURANjE U REPUBLICI SRPSKOJ

(Objavljen u "Sl. glasniku Republike Srpske", br. 101 od 15. novembra 2007)

Član 1.

Ovim pravilnikom utvrđuju se:
1. način izračunavanja kapitala i garantnog fonda društva za osiguranje,
2. način izračunavanja margine solventnosti za neživotna osiguranja, životna osiguranja i reosiguranje,
3. način određivanja adekvatnosti kapitala društva za osiguranje i izdavanje potvrde o solventnosti,
4. oblik i sadržaj izvještaja za potrebe i izračunavanja i kontrole kapitala i margine solventnosti, te rokovi i način izvještavanja.

I- IZRAČUNAVANjE KAPITALA

Član 2.

Društvo za osiguranje dužno je osigurati stalno raspolaganje odgovarajućim kapitalom s obzirom na obim i vrste poslova osiguranja koje obavlja, kao i rizike kojima je izloženo kod obavljanja ovih poslova.
U skladu sa Zakonom o društvima za osiguranje, a u smislu ovog pravilnika, kapital društva za osiguranje čini osnovni kapital definisan članom 3. i dodatni kapital definisan članom 4. ovog pravilnika umanjen za odbitne stavke kapitala iz člana 5. ovog pravilnika.

Član 3.

Osnovni kapital društva za osiguranje čine:
1. uplaćeni akcionarski kapital i uplaćena emisiona premija iz osnova nominalnog iznosa običnih i trajnih prioritetnih nekumulativnih akcija izdatih na osnovu novčanih uplata u akcionarski kapital društva za osiguranje i uplaćeni doprinosi članova društva za uzajamno osiguranje;
2. rezerve, koje ne proizilaze iz obaveza po osnovu ugovora o osiguranju;
3. prenesena dobit iz proteklih godina nakon odbitka dividendi koje se isplaćuju.
Kod određivanja iznosa osnovnog kapitala kao odbitne stavke uzimaju se:
1. preneseni gubitak i gubitak tekuće godine,
2. otkupljene vlastite akcije i
3. nematerijalna ulaganja.

Član 4.

Dodatni kapital društva za osiguranje čine:
1. uplaćeni akcionarski kapital i uplaćena emisiona premija po osnovu nominalnog iznosa trajnih prioritetnih kumulativnih akcija izdatih na osnovu novčanih uplata u akcionarski kapital društva za osiguranje;
2. na zahtjev društva za osiguranje, a uz odobrenje Agencije za osiguranje Republike Srpske (u daljem tekstu: Agencija), dodatni kapital može činiti i polovina upisanog neuplaćenog kapitala kod akcionarskih društava ili doprinosa članova društva za uzajamno osiguranje;
3. vrijednost matematičke rezerve, koja u obračunu ne uzima u obzir trošak, odnosno dio troška pribavljanja osiguranja iz premijskog obračuna, umanjena za matematičku rezervu koja u obračunu uzima u obzir trošak pribavljanja osiguranja iz premijskog obračuna. Trošak pribavljanja osiguranja u obračunu matematičke rezerve ne smije prelaziti 3,5% osigurane sume. U obračunu matematičke rezerve negativne vrijednosti postavljaju se na nulu;
4. podređeni dužnički instrumenti mogu se uključiti u dodatni kapital od kojih podređeni dužnički instrumenti sa fiksnim dospijećem ili kumulativni prioritetni akcionarski kapital mogu iznositi najviše 25% u odnosu na osnovni kapital ili garantni fond u zavisnosti od toga šta je niže.
Podređenim dužničkim instrumentima, u smislu ovog pravilnika, smatraju se hartije od vrijednosti i drugi finansijski instrumenti na osnovu kojih imalac u slučaju likvidacije, odnosno stečaja izdavaoca ima pravo na isplatu nakon isplate drugih povjerilaca.
Zbir osnovnog kapitala iz člana 3. ovog pravilnika i dodatnog kapitala iz stava 1. ovog člana čini garantni fond društva za osiguranje.

Član 5.

Pri izračunavanju kapitala društva za osiguranje, zbir osnovnog i dodatnog kapitala umanjuje se za sljedeće stavke:
1. učesnički udio u drugim društvima za osiguranje i reosiguranje, bankama i ostalim finansijskim institucijama ukoliko ista u skladu sa propisima izračunavaju adekvatnost kapitala;
2. ulaganja u podređene dužničke instrumente i druga ulaganja u pravna lica iz tačke 1. ovog stava koja se radi poštovanja adekvatnosti kapitala uzimaju u obzir pri izračunavanju njihovog kapitala, a u kojima društvo za osiguranje ima učesnički udio;
3. nelikvidna sredstva.
Nelikvidna sredstva su akcije koje ne kotiraju na organizovanom tržištu, te druga sredstva koja nije moguće unovčiti u trenutku kada je to nužno radi ispunjavanja dospjelih novčanih obaveza.

II- MARGINA SOLVENTNOSTI

Član 6.

Marginu solventnosti društvo izračunava odvojeno za poslove neposrednih životnih, poslove neposrednih neživotnih osiguranja i poslove reosiguranja.
Margina solventnosti za neposredna neživotna osiguranja i reosiguranje

Član 7.

Margina solventnosti društva za osiguranje koje obavlja poslove neposrednih neživotnih osiguranja i poslove reosiguranja izračunava se sa primjenom premijskog indeksa ili indeksa šteta i jednaka je višem rezultatu od dva navedena.
Margina solventnosti primjenom premijskog indeksa izračunava se na sljedeći način.
Ukupan iznos bruto fakturisane premije ili doprinosa uzajamnog osiguranja za posljednjih dvanaest mjeseci umanjen za iznos premija ili doprinosa otpisanih ili otkazanih u posmatranom periodu podijeli se na dva dijela. Prvi dio tog iznosa do 20.000.000 KM pomnoži se sa 0,18, a drugi dio, odnosno preostali iznos pomnoži se sa 0,16, a zatim se ovako dobijeni umnošci saberu. Dobijeni rezultat, odnosno zbir gore navedenih umnožaka pomnoži se koeficijentom, koji se izračunava kao količnik:
- iznosa ukupno ispalaćenih šteta u samopridržaju u posljednjih dvanaest mjeseci uvećanog za iznos troškova u vezi sa rješavanjem i isplatom šteta i iznos ukupno rezervisanih šteta u samopridržaju na kraju tog perioda, a umanjenog za iznos ukupno rezervisanih šteta u samopridržaju na početku tog perioda i iznos naplaćenih regresa (u daljem tekstu: mjerodavne štete, neto od reosiguranja) i
- iznosa ukupno isplaćenih šteta u posljednjih dvanaest mjeseci uvećanog za iznos troškova u vezi sa rješavanjem i isplatom šteta i iznos ukupno rezervisanih šteta na kraju posmatranog perioda, a umanjenog za iznos ukupno rezervisanih šteta na početku tog perioda i iznos naplaćenih regresa (u daljem tekstu: mjerodavne štete).
Ako je količnik mjerodavnih šteta, neto od reosiguranja i mjerodavnih šteta za posljednjih dvanaest mjeseci manji od 0,5, onda se za izračunavanje koristi koeficijent 0,5.
Margina solventnosti primjenom indeksa šteta izračunava se na sljedeći način.
Zbir prosječnog iznosa mjerodavnih šteta za posljednjih 36 mjeseci ili 84 mjeseca (za društva za osiguranje koja isključivo, odnosno u većem dijelu pokrivaju rizike kredita, grada, mraza ili drugih vremenskih nepogoda) do 14.000.000 KM pomnoženog sa 0,26 i preostalog iznosa tih šteta pomnoženog sa 0,23, pomnoži se koeficijentom koji se izračunava kao količnik iznosa mjerodavnih šteta neto od reosiguranja i mjerodavnih šteta. Ako je količnik