Na osnovu čl. 21. i 79. stav 2. Zakona o šumama ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/02), federalni ministar za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, donosi

PRAVILNIK

O ELEMENTIMA ZA IZRADU ŠUMSKOGOSPODARSKIH OSNOVA

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 60 od 02 decembra 2002)

Član 1.

Šumskogospodarska osnova je osnovni zakonski okvir regulisanja gazdovanja šumama na principu potrajnosti proizvodnje i prihoda uz očuvanje i poboljšanje biodiverziteta i ostalih općekorisnih funkcija šuma. Šumskogospodarska osnova se izrađuje za desetogodišnji period gazdovanja na nivou šumskogospodarskog područja kao cjeline, izuzetno se može izrađivati na nivou gospodarske jedinice.
Ukoliko se šumskogospodarska osnova izrađuje na nivou gospodarskih jedinica, tada dinamika izrade šumskogospodarskih osnova po gospodarskim jedinicama unutar jednog šumskogospodarskog područja ne može trajati duže od tri uzastopne godine. Kada se izrade sve šumskogospodarske osnove po gospodarskim jedinicama obavezno je napraviti sumarnu šumskogospodarsku osnovu za cijelo šumskogospodarsko područje.
Šumskogospodarska osnova za šume u državnoj svojini sadrži naročito: uvodni dio; stanje šuma u doba uređivanja; analizu i ocjena dosadašnjeg gospodarenja šumama; planove gospodarenja i razvoja šuma u skladu sa klasifikacijom šuma i šumskog zemljišta za naredni uređajni period; količinu i dinamiku sječa po vrstama drveća u krupnom drvetu i strukturu sortimenata; obim i vrstu šumsko-uzgojnih radova i radova na zaštiti šuma; površine za proširenu biološku reprodukciju šuma; mjere za održavanje i poboljšanje biodiverziteta i ostalih ekoloških i socijalnih funkcija šuma; investicije u izgradnju šumskih puteva, deminiranje i druga investiciona ulaganja; korištenje sekundarnih šumskih proizvoda i ekonomskofinansijsku analizu gospodarenja šumama u narednom uređajnom periodu. Sastavni dio šumskogospodarske osnove su šumsko-gospodarske karte, uređajni elaborati i knjige evidencija izvršenih sječa i šumsko-uzgojnih radova.

Član 2.

Uvodni dio šumskogospodarske osnove sadrži:
1) razloge za izradu šumskogospodarske osnove;
2) osnovne karakteristike šumskogospodarskog područja (geografski položaj, istorijski podaci, opis granica, imovinsko-pravno stanje, prirodne, orografske, hidrografske, klimatske, geološke, pedološke, vegetacijske, miniranost, ugroženost šuma od biljnih bolesti, štetočina, emisije štetnih agenasa, šumskih požara i dr.);
3) posebna ograničenja u sistemu gazdovanja na dijelovima šumskogospodarskog područja od posebnog značaja (zaštičene šume i područja sa posebnom namjenom).
4) osnovne karakteristike metodike rada koje se koristi pri izradi šumskogospodarske osnove (formiranje gazdinskih klasa, prikupljanje i obrada podataka i izrada planova).

Član 3.

Stanje šuma se prikazuje po klasifikacionim i uređajnim jedinicama.
Klasifikacione jedinice su: gazdinske klase i kategorije šuma.
Uređajne jedinice su: šumskogospodarsko područje, gospodarske jedinice, područje kantona, područja općina, odjeljenja i odsjeci.
Prikaz stanja šuma sadrži i klasifikaciju stabala.

1. Klasifikacione jedinice

a) Gazdinske klase

Član 4.

Gazdinske klase u visokim šumama sa prirodnom obnovom formiraju se na osnovu provedenih, pedoloških i vegetacijskih kartiranja, izdavanja šumskih sastojina na osnovu tih kartiranja i njihovog svrstavanja u odgovarajuće proizvodne tipove šuma, na osnovu ekološko-proizvodnih i uzgojnih karakteristika tih sastojina.
Jedna gazdinska klasa obuhvata, po pravilu, šumske sastojine koje pripadaju jednom proizvodnom tipu šume. U slučajevima kada je proizvodni tip šume zastupljen sa manje od 2% visokih šuma u šumsko-gospodarskom području, može se spojiti sa drugim srodnim proizvodnim tipom šume, odnosno gazdinskom klasom.

Član 5.

Pored kriterija iz člana 4. ovog pravilnika gazdinskih klasa visokih šuma sa prirodnom obnovom, kao poseban kriterij, uzima se stepen degradiranosti šume i zemljišta. Dijelovi šume u kojima se zbog velikog stepena degradiranosti ne može obezbijediti prirodna obnova, izdvajaju se na terenu, obilježavaju u posebne šumske sastojine i svrstavaju u degradirane visoke šume. To su dijelovi šume u kojima je stepen sklopa sastojine 0,4 ili manji za vrste drveća sjenke, odnosno 0,3 ili manji za vrste drveća svjetla, gdje je bonitet staništa peti ili četvrti, gdje je zemljište do te mjere zakorovljeno ili erodirano da nema gotovo nikakvih uslova za prirodno obnavljanje i gdje veličina tih dijelova šume iznosi preko 5 hektara.

Član 6.

U šumskim zasadima (kulturama) gazdinske klase se formiraju prema pripadnosti staništa (potencijalno stanje) odvojeno za četinare i lišćare. Šumski zasadi se smatraju prelaznim stadijem ka trajnom (prirodnom) stadiju šume i poprimaju formu uže kategorije šume. Pri tome se obuhvataju šumski zasadi sa procijenjenom drvnom masom i šumski zasadi bez promijenjene drvne mase, koje su izdvojene i na kartama obilježene kao sastojine šumskih zasada. Ne obuhvataju se grupe šumskih zasada koji su podignuti u sastojinama visokih šuma sa prirodnom obnovom u cilju kompletiranja obnove.

Član 7.

U izdanačkim šumama koje će se prevoditi u visoke šume:
a) pretežno mjerama njege;
b) pretežno čistom sječom i pošumljavanjem gazdinske klase se formiraju na osnovu provedenih pedoloških i vegetacijskih kartiranja i drugih istraživanja.
U izdanačkim šumama:
c) koje se neće prevoditi u visoke šume, gazdinske klase se formiraju na osnovu zastupljenosti vrsta drveća.
b) Kategorije šuma

Član 8.

Prema uzgojnom obliku (stanju sastojine), gazdinske klase se svrstavaju u sljedeće kategorije šuma: visoke šume sa prirodnom obnovom, degradirane visoke šume, šumski zasadi i izdanačke šume.
1. U visoke šume sa prirodnom obnovom spadaju:
a) bukove,
b) čiste i mješovite jele i smrče i mješovite jele, smrče i bukve,
c) čiste i mješovite bijelog i crnog bora,
d) hrastova (kitnjaka, lužnjaka, sladuna, cera) i
e) ostale visoke šume.
2. U degradirane visoke šume spadaju:
a) bukove,
b) čiste i mješovite jele i smrče i mješovite jele, smrče i bukve,
c) čiste i mješovite bijelog i crnog bora,
d) hrastova (kitnjaka, lužnjaka, sladuna, cera) i
e) ostale visoke šume.
3. U šumske zasade spadaju:
a) zasadi jele i smrče i jele, smrče i lišćara.
b) zasadi bijelog i crnog bora i bijelog, crnog bora i liščara,
c) zasadi bukve,
d) zasadi hrastova (kitnjaka, lužnjaka, sladuna, cera) i
e) ostali šumski zasadi.
4. U izdanačke šume spadaju:
a) bukove,
b) hrastova (kitnjaka, lužnjaka, sladuna, cera),
c) mješovite bukve i hrastova i
d) ostale izdanačke šuma.

Član 9.

Goleti i neproduktivne površine svrstavaju se u sljedeće kategorije:
a) goleti ispod gornje granice privredne šume (šibljaci i goleti podesne za pošumljavanje) i
b) neproduktivne površine u šumarskom pogledu (minirane šume i šume nepodesne za gazdovanje, krš i goleti nepodesne za pošumljavanje, stalne šumske čistine, šumske komunikacije preko 3 metra širine, trase dalekovoda i ostale neproduktivne površine.

2. Klasifikacija stabala

Član 10.

Stabla se klasifikuju po vrstama drveća, debljini (debljinske klase), starosti (dobni razredi), kvalitetu, zdravstvenom stanju i stepenu oštećenosti.

Član 11.

U svim kategorijama šuma stabla se svrstavaju u sljedeće vrste drveća: jela, smrča, bijeli bor, crni bor, ostali četinari, bukva, hrastovi (kitnjak, lužnjak, sladun, cer), plemeniti lišćari, voćkarice