Na osnovu člana 17. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 30/03 i 42/03) i člana 75. stav 2. Jedinstvenih pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 11/05), Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na 128. sjednici, održanoj 7. septembra 2006. godine, donijelo je

PRAVILA

ZA KONSULTACIJE U IZRADI PRAVNIH PROPISA

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 81 od 09 oktobra 2006)

(Predmet)

Član 1.

Ovim Pravilima propisuju se procedure za konsultacije sa javnošću i organizacijama, po kojima postupaju ministarstva i druge institucije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: institucije) prilikom izrade pravnih propisa.

(Definicije)

Član 2.

U smislu ovih Pravila:
a) Javnost označava javnost uopće,
b) Organizacije podrazumijevaju pravna lica i grupe građana koji ne pripadaju vladinom sektoru.

(Vođenje spiska)

Član 3.

(1) Svaka institucija vodi spisak organizacija i pojedinaca zainteresiranih za zakonodavne aktivnosti te institucije. Spisak je na raspolaganju svima koji ga pismenim putem zatraže.
(2) Institucija na spisak dodaje imena svih pojedinaca ili organizacija koji podnesu pismeni zahtjev.

(Koordinatori za konsultacije)

Član 4.

(1) Svaka institucija određuje koordinatora za konsultacije koji je odgovoran za koordiniranje svih obaveza institucije u pogledu konsultacija, uključujući minimalne obaveze u pogledu konsultacija iz člana 6. ovih Pravila i obavezu pripreme izjave iz člana 24. ovih Pravila.
(2) Svaka institucija može odrediti službenika koji učestvuje u izradi nacrta određenog pravnog propisa da bude odgovoran za vođenje konsultacija koje su obaveza u skladu sa ovim Pravilima.

(Objavljivanje planiranih normativno-pravnih poslova)

Član 5.

(1) Kada institucija sačini spisak planiranih normativno-pravnih poslova, kao dio godišnjeg plana rada, stavlja ga na internet stranicu. U ovom spisku institucija će posebno navesti koji od pravnih propisa imaju značajan uticaj na javnost u skladu sa članom 8. ovih Pravila.
(2) Svaka institucija dostavlja primjerak spiska planiranih normativno-pravnih poslova onima koji su na spisku za konsultacije, kao i ostalima koji ga pismenim putem zatraže.

(Minimalne obaveze u pogledu konsultacija o prednacrtima pravnih propisa)

Član 6.

(1) Svaka institucija ispunjava minimalne obaveze u pogledu konsultacija o prednacrtima pravnih propisa.
(2) Minimalne obaveze institucije u pogledu konsultacija su da nakon utvrđivanja teksta prednacrta pravnog propisa:
a) Postave prednacrt pravnog propisa na svoju internet stranicu, ukoliko postoji, uz pružanje mogućnosti za dostavu komentara putem interneta; i
b) Pozovu na dostavu komentara, obavještavanjem onih koji su na spisku institucije za konsultacije, uz slanje informacija o tome kako mogu doći do primjerka prednacrta pravnog propisa.
(3) Rok za dostavljanje ovih komentara je najmanje 21 dan.

(Izjava o svrsi)

Član 7.

Uz svaku obavijest koja se šalje organizaciji ili pojedincu, uz poziv da daju komentare u skladu sa ovim Pravilima, prilaže se kratka izjava o svrsi pravnog propisa.

(Pravni propisi koji imaju značajan uticaj na javnost)

Član 8.

Prilikom određivanja koji se pravni propisi trebaju izraditi, svaka institucija utvrđuje da li će pravni propis imati "značajan uticaj na javnost" primjenjujući kriterije navedene u članovima od 9. do 13. ovih Pravila. Pored minimalne obaveze u pogledu konsultacija iz člana 6. pravni propisi koji imaju značajan uticaj na javnost podliježu i dodatnim konsultacijama iz članova od 15. do 23. ovih Pravila.

(Pravni propisi koji vode do promjene pravnog statusa)

Član 9.

Pravni propisi kojima se mijenja pravni status lica u pogledu njihovih eventualnih prava ili povlastica imaju značajan uticaj na javnost, kao naprimjer:
a) Krivični zakoni i zakoni o krivičnom postupku;
b) Zakoni kojima se ograničavaju ili proširuju mogućnosti sticanja prava na pogodnosti;
c) Zakoni kojima se utiče na glasačka prava;
d) Zakoni kojima se utiče na prava u pogledu državljanstva ili prava stranaca koji borave u BiH;
e) Zakoni kojima se utiče na pristup sudovima;
f) Zakoni kojima se mijenjaju pravna načela iz prošlosti.

(Pravni propisi koji vode do promjene ekonomskog statusa)

Član 10.

Pravni propisi koji imaju uticaja na ekonomski status lica, uključujući i one sa manjim uticajem na veliki broj lica, kao i one sa značajnim uticajem na ograničen broj lica, mogu imati značajan uticaj na javnost, kao naprimjer:
a) izmjene poreskih i carinskih zakona;
b) izmjene pogodnosti ili subvencija;
c) izmjene propisa o ugovorima koje zaključuje zakonodavna i izvršna vlast;
d) izmjene zakona o obligacionim odnosima;
e) izmjene zakona koji reguliraju radni odnos;
f) izmjene zakona koji se odnose na fiskalnu i ekonomsku politiku; ili
g) izmjene u zakonima koji utiču na imovinska prava.

(Usklađivanje pravnih propisa sa međunarodnim standardima)

Član 11.

Pravni propisi, koji se moraju donijeti da bi država ispunila međunarodne obaveze ili da bi se primijenili međunarodni standardi, mogu imati značajnog uticaja na javnost, kao naprimjer:
a) Zakoni u cilju usklađivanja sa evropskim direktivama; ili
b) Zakoni u cilju poštivanja ili ispunjavanja obaveza koje proizilaze iz međunarodnih sporazuma i konvencija.

(Pravni propisi koji imaju ekološki uticaj)

Član 12.

Pravni propisi koji utiču na prirodnu sredinu, uključujući kvalitet vode i zraka i kojima se nameću ili smanjuju obaveze vezane za korištenje zemljišta i drugih prirodnih resursa mogu imati značajnog uticaja na javnost, kao naprimjer:
a) Zakoni kojima se ograničavaju ispuštanja (plina i sl.) u prirodnu sredinu;
b) Zakoni kojima se određuju odštete ili kazne za zagađivanje prirodne sredine;
c) Zakoni kojima se ograničava korištenje zemljišta iz ekoloških razloga; ili
d) Zakoni kojima se utvrđuju iznimke od pravnih propisa o zaštiti prirodne sredine.

(Ostali faktori)

Član 13.

Prilikom razmatranja nivoa uticaja na javnost, institucije mogu u obzir uzeti i razne druge faktore, kao naprimjer:
a) da li zakon predstavlja novinu;
b) da li je svrha tog zakona usavršavanje zakona;
c) da li je svrha zakona prilagođavanje tehnološkim promjenama;
d) da li su te promjene rezultat sudskih odluka, kojima se prethodni zakon proglašava nevažećim;
e) broj osoba u zemlji, regiji ili zajednici, na koje utiče promjena; te
f) finansijski uticaj na zemlju, regiju ili privrednu granu.