Na osnovu člana 130. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 38/00, 38/03 i 66/03) i člana 65. Opšteg kolektivnog ugovora ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 27/06), Sindikat radnika građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti Republike Srpske i Udruženje poslodavaca građevinarstva i industrije građevinskog materijala Republike Srpske zaključuju

POSEBAN KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA GRAĐEVINARSTVO I INDUSTRIJU GRAĐEVINSKOG MATERIJALA REPUBLIKE SRPSKE

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 111 od 21. novembra 2006)

I- OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Ovim posebnim kolektivnim ugovorom za građevinarstvo i industriju građevinskog materijala Republike Srpske (u daljem tekstu: Kolektivni ugovor) u skladu sa Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovu rada radnika u preduzećima iz oblasti građevinarstva i industrije građevinskog materijala Republike Srpske, a odnosi se na sve zaposlene i poslodavce koji u skladu sa Zakonom o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 113/04) pripadaju oblastima građevinarstva i industriji građevinskog materijala na teritoriji Republike Srpske.

Član 2.

(1) Sindikalna organizacija i poslodavac mogu zaključiti Pojedinačni kolektivni ugovor.
(2) Pojedinačnim kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obaveze iz rada i po osnovu rada na nivou preduzeća ili više povezanih preduzeća (holding, trustovi, grupacije i dr.).
(3) Pojedinačnim kolektivnim ugovorom ne može se utvrditi manji obim prava radnika od prava koja su utvrđena Zakonom o radu, Opštim kolektivnim ugovorom, Posebnim kolektivnim ugovorom i konvencijama Međunarodne organizacije rada.

II- ZAKLjUČIVANjE I PRIMJENA UGOVORA O RADU

1. Forma i sadržina ugovora o radu

Član 3.

Ugovor o radu obavezno sadrži sve elemente ugovora o radu utvrđene Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom.

2. Probni rad

Član 4.

(1) Pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca može se utvrditi potreba za probnim radom i zaključivanje ugovora o probnom radu.
(2) Poslodavac je dužan svakom radniku sa kojim je zaključio ugovor o probnom radu, za vrijeme trajanja tog rada, obezbijediti stručan nadzor i praćenje njegovog rada radi ocjenjivanja.
(3) Lica koja vrše stručan nadzor i ocjenjivanje moraju imati najmanje kvalifikaciju i stepen stručne spreme radnika čiji rad nadziru, kao i radno iskustvo na tim poslovima i kod tog poslodavca.
(4) Ocjena probnog rada vrši se svakodnevno, a konačna ocjena rezultata daje se poslodavcu istekom probnog rada.
(5) Ukoliko je radnik zadovoljio na poslovima radnog mjesta za vrijeme probnog rada sa poslodavcem može zaključiti ugovor o radu.
(6) Probni rad može trajati do 90 dana, zavisno od vrste i složenosti poslova na radnom mjestu, čije trajanje određuje poslodavac.

Član 5.

(1) Poslodavac takođe može prije zaključivanja ugovora o radu sa radnikom izvršiti provjeravanje njegovih stručnih i radnih sposobnosti za obavljanje poslova određenog radnog mjesta.
(2) Provjeravanje se vrši izvršenjem određenih poslova, odnosno određenih zadataka radnog mjesta, testiranjem ili drugim vidom praktičnog rada koje odredi poslodavac.

Član 6.

(1) Prethodno provjeravanje stručnih i radnih sposobnosti i ocjenu probnog rada vrši organ nadležan za donošenje odluke o prijemu radnika na rad.
(2) Protiv ocjene stručnih i radnih sposobnosti radnika ne može se uložiti prigovor, ali u prigovoru protiv odluke o prijemu radnika, mogu se iznijeti razlozi koji se odnose na provjeravanje stručnih sposobnosti.

3. Stručno obrazovanje i usavršavanje radnika

Član 7.

(1) Poslodavac je dužan da u skladu sa promjenama u procesu rada, tehničko-tehnološkim unapređenjima ili potrebama organizacije rada, obezbijedi stručno obrazovanje i usavršavanje radnika.
(2) Poslodavac koji nije radniku obezbijedio dopunsko osposobljavanje, stručno obrazovanje i usavršavanje u skladu sa zahtjevima procesa rada nema pravo na obeštećenje u slučaju materijalne štete koja nastane kao posljedica nestručnog rada, niti radnik po tom osnovu može trpjeti druge štetne posljedice.

4. Raspored radnika u drugom mjestu

Član 8.

Poslodavac može radnika, za vrijeme trajanja ugovora o radu, uputiti na rad u drugo mjesto:
a) ako upućivanje ne utiče štetno na zdravlje radnika,
b) ako putovanje u mjesto rada i povratka u mjesto prebivališta radnika u normalnim uslovima i sredstvima prevoza, ne traje duže od tri časa, a za majke radnice, sa djetetom od tri do sedam godina, duže od dva časa dnevno.

Član 9.

(1) Poslodavac može radnika za vrijeme trajanja ugovora o radu privremeno uputiti na rad u druga mjesta u Bosni i Hercegovini gdje ima svoja radilišta, pogone ili druge organizacione dijelove, pod uslovom da mu obezbijedi:
a) najmanje samački smještaj sa osnovnim higijenskim uslovima za boravak,
b) najmanje dva besplatna topla obroka u radne dane kao i terenski dodatak,
v) naknadu troškova putovanja za posjetu porodici najmanje jednom u mjesecu, ukoliko radnik ima porodicu.
(2) Prava iz stava 1. ovog člana nema radnik koji ima mjesto boravka u mjestu u koje se upućuje, osim prava na topli obrok.
(3) Poslodavac, u slučaju potrebe, može rasporediti radnika na gradilište van BiH na način i pod uslovima koji su regulisani važećim zakonima i Posebnim ugovorom čije odredbe će zajednički regulisati Sindikat i Poslodavac.
(4) Radnica za vrijeme trudnoće ili radnica koja ima dijete do osam godina starosti ns može se uputiti na rad u drugo mjesto u smislu st. 1. i 3., ukoliko ona to ne zahtjeva.

III- RADNO VRIJEME

Član 10.

(1) Puno radno vrijeme iznosi 40 časova sedmično uključujući 30 minuta odmora dnevno.
(2) Radnik može zaključiti ugovor o radu, sa punim radnim vremenom, samo s jednim poslodavcem.

Član 11.

(1) Poslodavac je dužan da izvrši raspored radnog vremena radnika najmanje za 30 narednih dana i da to oglasi na način koji je pristupačan svim radnicima, osim u posebnim uslovima, a u skladu sa potrebama posla.
(2) U preduzeću, odnosno kod poslodavca gdje se radi u smjenama obavezno se obezbjeđuje periodična izmjena smjena, tako da radnik jedne smjene može da radi neprekidno najduže jednu sedmicu.

Član 12.

(1) Poslodavac može da uvede preraspodjelu radnog vremena, u toku građevinske sezone, u skladu sa članom 44. Zakona o radu.
(2) Način organizovanja preraspodjele radnog vremena poslodavac uređuje sa posebnom odlukom.
(3) Izuzetno, u slučaju trenutnog smanjenja obima poslova poslodavac može, uz pristanak radnika, dogovoriti i druge uslove isplate plata, naknada i doprinosa u cilju izbjegavanja otkaza ugovora o radu po ovom osnovu.

Član 13.

(1) Poslodavac kod koga je iskazan višak radnika, u pravilu, ne može uvoditi prekovremeni rad za kvalifikacionu strukturu za koju je iskazan višak radnika.

IV- ODMORI I ODSUSTVA

1. Godišnji odmor

Član 14.

(1) Radnik koji ima šest mjeseci neprekidnog rada ima pravo na godišnji odmor u trajanju od 18 radnih dana.
(2) Godišnji odmor utvrđen Zakonom o radu uvećava se za po jedan dan za svake navršene tri godine radnog staža. Godišnji odmor može se uvećati i:
a) po osnovu uslova rada - do četiri dana,
b) po osnovu socijalno-zdravstvenog stanja - radnik sa preostalom radnom sposobnošću, radnica - majka koja ima dijete do sedam godina starosti, samohrani roditelj kod koga živi maloljetno dijete - do četiri dana,
v) po osnovu rada na naročito teškim i po zdravlje štetnim radnim mjestima (radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, kao i radna mjesta na kojima je izvršeno skraćivanje radnog vremena) - do četiri dana.

Član 15.

Radnik koji ima manje od šest mjeseci neprekidnog rada, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od jedan dan za svaki navršeni mjesec rada.

Član 16.

(1) Godišnji odmor po pravilu se koristi neprekidno.
(2) Kod raspoređivanja godišnjeg odmora poslodavac će uzeti u obzir želju radnika, s tim da se dio godišnjeg odmora može i mora koristiti i u sezoni ako to proces proizvodnje dozvoljava.
(3) Godišnji odmor se može koristiti i u dijelovima, s tim da jedan dio godišnjeg odmora mora iznositi dvije sedmice neprekidno, i preostali dio godišnjeg odmora mora iskoristiti najkasnije do kraja juna naredne godine.
(4) Ako je kod poslodavca radno vrijeme raspoređeno u šest radnih dana u sedmici, kod određivanja godišnjeg odmora smatraće se da je radno vrijeme raspoređeno u pet radnih dana u sedmici, tako da se subota neće računati u dane godišnjeg odmora.