NAPOMENA:
Odlukom Ustavnog suda broj U-9/12 ("Sl. glasnik RS", br. 29 od 5. aprila 2013), utvrđuje se da član 63. stav 3. Posebnog kolektivnog ugovora saobraćaja i veza Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 75/06) nije u saglasnosti sa Ustavom i Zakonom o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07).
------------------------------
Na osnovu člana 130. Zakona o radu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03) i čl. 3. i 65. Opšteg kolektivnog ugovora ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 27/06), Sindikat saobraćaja i veza Republike Srpske, s jedne strane, i Udruženje poslodavaca saobraćaja i veza pri Privrednoj komori Republike Srpske, s druge strane, zaključuju
POSEBNI KOLEKTIVNI UGOVOR
SAOBRAĆAJA I VEZA REPUBLIKE SRPSKE
(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 75 od 4. avgusta 2006, 29/2013)
I- OPŠTE ODREDBE
Član 1.
(1) Ovim kolektivnim ugovorom uređuju se prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih (u daljem tekstu: radnika) po osnovu rada, kao i međusobni odnosi između radnika i poslodavca, i druga pitanja iz oblasti radnih odnosa koja nisu na potpun i cjelovit način uređena zakonom i Opštim kolektivnim ugovorom.
(2) Pod poslodavcem u smislu ovog kolektivnog ugovora podrazumijevaju se sva preduzeća koja se nalaze u sastavu grupacije saobraćaja i veza Republike Srpske: željeznički, drumski i poštanski saobraćaj, telekomunikacije, civilni avio-saobraćaj, riječni saobraćaj, održavanje saobraćajnica i direkcija javnih preduzeća (u daljem tekstu: preduzeća).
Član 2.
Ovaj kolektivni ugovor odnosi se na sve zaposlene (u daljem tekstu: radnike) i poslodavce u oblasti saobraćaja i veza koji imaju sjedište na teritoriji Republike Srpske.
Član 3.
Preduzeće i sindikat u preduzeću zaključuju pojedinačni kolektivni ugovor za ona pitanja koja su specifičnost tog preduzeća i koja nisu uređena ovim kolektivnim ugovorom.
Član 4.
Pojedinačnim kolektivnim ugovorom ne može se utvrditi manji obim prava radnika koja su određena Opštim kolektivnim ugovorom i ovim kolektivnim ugovorom.
II- PRAVA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI PO OSNOVU RADNOG ODNOSA
1. Prijem u radni odnos
Član 5.
(1) Ugovor o radu se zaključuje između radnika i poslodavca na način i u postupku utvrđenim Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom.
(2) Pored opštih uslova za zaključivanje ugovora propisanih zakonom i Opštim kolektivnim ugovorom, poslodavac je dužan utvrditi i posebne uslove:
a) vrstu i stepen stručne spreme,
b) posebna specijalistička znanja,
v) radno iskustvo, ako je neophodno za samostalno obavljanje poslova čije trajanje ne može iznositi kraće od šest mjeseci ni duže od tri godine,
g) posebnu zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova na radnim mjestima koja su, u skladu sa zakonom, utvrđena kao radna mjesta sa posebnim uslovima rada.
(3) Ostali posebni uslovi utvrđuju se pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta svakog preduzeća posebno.
2. Pripravnički staž
Član 6.
(1) Preduzeća mogu svojim aktima utvrditi potrebu prijema pripravnika za određena radna mjesta i određena zanimanja.
(2) Ako posebnim propisima nije drugačije utvrđeno, pripravnički staž traje:
- šest mjeseci za lica koja imaju završenu srednju školu;
- devet mjeseci za lica koja imaju završenu višu školu;
- 12 mjeseci za lica koja imaju završen fakultet, odnosno visoku stručnu spremu, pod uslovom da se ova lica prvi put zapošljavaju u svojoj stručnoj spremi i zvanju.
(3) Pripravnički rad se obavlja po programu koji priprema lice zaduženo od poslodavca, koje mora imati najmanje isti ili viši stepen stručne spreme kao pripravnik i tri godine radnog iskustva, ako posebnim propisima nije drugačije utvrđeno.
(4) Nakon završenog pripravničkog staža pripravnik polaže ispit na kojem se provjerava njegova osposobljenost za samostalan rad.
(5) Ispit se polaže o trošku poslodavca, pred komisijom koju obrazuje poslodavac, od lica koja moraju imati isti ili viši stepen stručne spreme od one za koju se pripravnik osposobljava, ili komisijom koju obrazuje državni organ.
(6) O položenom ispitu pripravniku se izdaje uvjerenje.
3. Probni rad
Član 7.
(1) Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta preduzeća utvrdiće se radna mjesta za koje je prije zasnivanja radnog odnosa potreban probni rad.
(2) Probni rad može trajati od 30 do 60 dana i utvrđuje se zavisno od vrste i složenosti poslova na radnom mjestu.
(3) Prilikom zaključenja ugovora o radu, radnik se upoznaje sa načinom praćenja i ocjenjivanja rezultata njegovog probnog rada.
Član 8.
(1) Poslodavac svojim aktom propisuje trajanje, način sprovođenja i ocjenjivanja probnog rada, kao i druga pitanja u vezi sa probnim radom.
(2) Ostala pitanja vezana za probni rad regulisaće se pojelinačnim kolektivnim ugovorom.
4. Prethodno provjeravanje stručnih i radnih sposobnosti
Član 9.
(1) Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta preduzeća utvrdiće se radna mjesta za koja se prije zasnivanja radnog odnosa vrši provjeravanje stručnih i radnih sposobnosti za obavljanje poslova na određenom radnom mjestu.
(2) Provjeravanje se vrši izvršenjem određenih poslova, odnosno zadataka radnog mjesta, testiranjem ili drugim vidom praktičnog rada koji odredi poslodavac.
(3) Provjeravanje stručnih i radnih sposobnosti vrši komisija ili stručni radnik koga odredi organ preduzeća, koji je nadležan za donošenje odluke o prijemu radnika na rad.
(4) Protiv ocjene o stručnim i radnim sposobnostima radnika ne može se uložiti prigovor, ali u prigovoru protiv odluke o prijemu radnika mogu se iznijeti i razlozi koji se odnose na provjeravanje stručnih i radnih sposobnosti.
5. Stručno osposobljavanje i usavršavanje radnika prema zahtjevima procesa rada
Član 10.
(1) Preduzeće je dužno da u skladu sa promjenama u procesu rada, tehničko-tehnološkim unapređenjima ili potrebama organizacije rada, organizuje stručno osposobljavanje i usavršavanje radnika.
(2) Preduzeće koje nije radniku obezbijedilo stručno osposobljavanje, odnosno usavršavanje u skladu sa zahtjevima procesa rada na radnom mjestu, nema pravo na obeštećenje u slučaju materijalne štete koja nastane kao posljedica nestručnog rada, niti radnik po tom osnovu može trpjeti druge štetne posljedice.
6. Rad kod kuće
Član 11.
(1) Ugovorom o radu, između poslodavca i radnika, mogu se urediti prava, obaveze i uslovi obavljanja rada kod kuće radnika.
(2) Ukoliko se prilikom tog rada koriste sredstva za rad radnika (mašine, uređaji i sl.), ugovorom o radu se utvrđuje i pitanje troškova upotrebe tih sredstava, najmanje u visini amortizacije.
(3) Poslodavac je dužan preduzeti mjere zaštite na radu i obezbijediti sigurne i zdrave radne uslove, te povremeno nadzirati sprovođenje tih mjera.
(4) Pojedinačnim kolektivnim ugovorom će se konkretnije regulisati specifični odnosi poslodavca i radnika u zavisnosti od djelatnosti i posla koji se obavlja kod kuće.
7. Povratak radnika na posao nakon isteka funkcije
Član 12.
Preduzeće je dužno omogućiti povratak na posao svojim radnicima nakon isteka izborne funkcije u državnom organu ili organizaciji, komori, organima sindikata i političkim strankama, ukoliko se prijave poslodavcu u roku od 30 dana od dana isteka funkcije.
8. Rad radnika u drugom mjestu
Član 13.
(1) Poslodavac može radnika, za vrijeme trajanja ugovora o radu, uputiti na rad u drugo mjesto:
- ako upućivanje ne utiče štetno na zdravlje radnika;
- ako putovanje u mjesto rada i povratka u mjesto prebivališta radnika u normalnim uslovima i javnim prevoznim sredstvima ne traje duže od tri časa, a za majke radnice sa djetetom do sedam godina, duže od dva časa.
(2) Radnica za vrijeme trudnoće i samohrani roditelj djeteta do sedam godina ne može se uputiti na rad u drugo mjesto u smislu stava 1. ovog člana.
9. Raspored radnika u drugo mjesto
Član 14.
(1) Ukoliko preduzeće privremeno raspoređuje radnika van mjesta gdje je radnik stalno raspoređen - domicil rada - mora mu obezbijediti:
- najmanje samački smještaj sa osnovnim higijenskim uslovima za boravak,
- najmanje dva besplatna obroka u toku dana, kao i terenski dodatak u skladu sa ovim kolektivnim ugovorom,
- novčanu naknadu troškova putovanja u mjesto stalnog boravka, najmanje jedanput u mjesecu.
(2) Privremeno raspoređivanje u skladu sa ovim članom može trajati najduže godinu dana.
(3) Privremeno raspoređivanje ne odnosi se na radnicu koja je trudna ili ima dijete do sedam godina starosti.
(4) Odredbe stava 1. ovog člana odnose se i na privremeno ustupanje radnika drugom poslodavcu, s tim što poslodavac kod koga je radnik zasnovao radni odnos i poslodavac kod koga se radnik privremeno raspoređuje sporazumom obezbjeđuju najmanje uslove iz stava 1. ovog člana.
Član 15.
(1) Ako potreba za radom radnika izvan mjesta rada gdje je radnik stalno raspoređen - domicil rada, traje duže od šest mjeseci, a radnik koji nije u dovoljnoj mjeri radno iskorišćen na svom radnom mjestu, preduzeće ga može na neodređeno vrijeme rasporediti na odgovarajuće radno mjesto koje se nalazi izvan mjesta rada gdje je radnik stalno raspoređen.
(2) U slučaju raspoređivanja radnika u smislu stava 1. ovog člana, preduzeće je dužno da mu obezbijedi uslove iz stava 1. alineje 1. do 3. prethodnog člana dok radnik ne