Na osnovu člana 16. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02 i 102/09), člana 48. alineja 1. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 59/07 i 59/09), člana 6. i člana 12. Statuta Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta ("Službeni glasnik BiH", broj 86/09), v.d. direktora Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta uz saglasnost Upravnog odbora Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta, sa 14. sjednice od 24. oktobra 2011. godine, donosi

ODLUKU

O NORMAMA KOJIMA SE ODREĐUJU MINIMALNI STANDARDI U PODRUČJU VISOKOG OBRAZOVANjA U BOSNI I HERCEGOVINI

(Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 100 od 19 decembra 2011)

I.
Ovom odlukom utvrđuju se norme kojima se određuju minimalni standardi u području visokog obrazovanja, sadržane u Pravilima za ostvarivanje standarda i smjernica za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini.
II.
Pravila za ostvarivanje standarda i smjernica za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini sastavni su dio ove odluke.
III.
Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH",
Broj 06-33-1-241-15/11
4. novembra 2011. godine
V.D. direktora Boris Ćurković, s. r.
PRAVILA ZA OSTVARIVANjE STANDARDA I SMJERNICA ZA OSIGURANjE KVALITETA U VISOKOM OBRAZOVANjU U BOSNI I HERCEGOVINI
Definicije koje se koriste u ovim Pravilima imaju slijedeće značenje:
a) Akreditacija je proces kojim se na osnovu vanjske revizije i ocjene kvaliteta potvrđuje da je visokoškolska ustanova u svom radu ispunila utvrđene standarde i kriterije;
b) Kriterij je kvantitativna ili kvalitativna osnova za donošenje ocjene ispunjenosti standarda;
c) Standard je izjava o načelima i očekivanom nivou zahtjeva prema kojima se ocjenjuje kvalitet, a koje visokoškolska ustanova, odnosno studijski program trebaju ispuniti;
d) Samoevaluacija (samoprocjena) je proces koji predstavlja efikasni mehanizam i procedure visokoškolske ustanove kojima se utvrđuje, nadzire i periodično kontrolira ispunjenost definiranih standarda i kriterija kvaliteta, radi unapređenja sistema osiguranja kvaliteta i općeg akademskog razvoja;
e) Vanjska evaluacija (vanjska procjena) je objektivno i nepristrasno vrednovanje od strane komisije stručnjaka za ocjenu i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno studijskih programa;
f) Stručnjak je član Komisije s liste stručnjaka utvrđene u skladu s članom 49. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini;
g) Komisija stručnjaka je nezavisno tijelo koje sistemski, objektivno i dokumentirano obavlja reviziju kvaliteta, daje ocjenu ispunjenosti definiranih standarda i kriterija, te preporuke o akreditaciji visokoškolskih ustanova i studijskih programa;
h) Sukob interesa postoji u situaciji kada član Komisije ima određeni profesionalni ili privatni finansijski interes na visokoškolskoj ustanovi koja je predmet vanjske evaluacije, a što može imati uticaja na njegov nepristrasan i objektivan rad u Komisiji. Pod sukobom interesa posebno se smatra situacija u kojoj bi predloženi član
Komisije u tekućoj i sljedećoj akademskoj godini, u odnosu na godinu obavljanja vanjske evaluacije, imao profesionalni ili privatni finansijski interes na visokoškolskoj ustanovi koja je predmet vanjske evaluacije, uključujući i članove njegove uže porodice (roditelji, supružnici i djeca).
1. Pravila za ostvarivanje standarda i smjernica za unutrašnje osiguranje kvaliteta
1.1. Razvoj i strategija, te organizacija visokoškolske ustanove i sistem unutrašnjeg osiguranja kvaliteta(1)
Visokoškolska ustanova bi trebala imati sistem strateškog planiranja utemeljen na strategiji koja ima formalnopravni status i dostupna je javnosti. Visokoškolska ustanova pri izradi strategije treba konsultirati svoje aktere, kao što su: nastavno i nenastavno osoblje, studenti, osnivač, vladin i nevladin sektor, lokalna zajednica, značajni privredni subjekti, poslodavci i ostali relevantni partneri. Strategija visokoškolske ustanove, koja minimalno treba utvrditi misiju, viziju i strateške ciljeve, treba biti objavljena nawebstranici i drugdje. Visokoškolska ustanova treba imati i jasne procedure za izradu preciznih planova i aktivnosti koji definiraju odgovornosti, rokove i resurse za provođenje aktivnosti koje visokoškolska ustanova namjerava postići. Visokoškolska ustanova treba periodično obnavljati strateške ciljeve i planove, utvrđujući nove ciljeve i donoseći nove planove.
Visokoškolska ustanova bi trebala imati takvu organizaciju i integraciju funkcija koje omogućavaju djelotvorno korištenje resursa, te jasno definiranu politiku i procedure za razvoj sistema unutrašnjeg osiguranja kvaliteta.
Studentima treba omogućiti uticaj na postupak donošenja odluka i rješavanje problema koji se njih tiču. Stoga, visokoškolska ustanova treba redovno organizirati izbore kako bi se osigurala demokratska zastupljenost studenata u upravnim tijelima i kako bi predstavnici studenata bili zastupljeni kao punopravni članovi u radu akademskih i upravnih tijela, te učestvovali u radu tijela za osiguranje kvaliteta.
Procedurama za unutrašnje osiguranje kvaliteta treba biti jasno definiran način izvršenja, kontrole i analiza ključnih procesa na visokoškolskoj ustanovi. Visokoškolska ustanova treba uspostaviti formalno tijelo i/ili osobe za osiguranje kvaliteta (odbor za kvalitet, ured za kvalitet, administrator kvaliteta, menadžer kvaliteta i sl.), odgovorne za provođenje politike i procedura za osiguranje kvaliteta. Pri tome, visokoškolska ustanova treba preduzimati aktivnosti kako bi osigurala efektivno djelovanje tijela i/ili osobe angažirane na unutrašnjem sistemu kvaliteta, puni intregritet njihovog rada te neometan pristup svim relevantnim informacijama i procesima (nastavnom, istraživačkom i administrativno-upravljačkom procesu). Izvještaji, analize i preporuke tijela i/ili osobe za osiguranje kvaliteta trebaju se redovno razmatrati unutar organa visokoškolske ustanove (naučno-nastavnih vijeća, senata, studentskih organizacija i upravnog odbora).
Visokoškolska ustanova treba redovno i na organiziran način prikupljati mišljenja studenata o kvalitetu nastavnog procesa (npr. studentske ankete) u kojima studenti mogu slobodno i anonimno iznijeti svoje mišljenje o nastavnom procesu.
Utvrđena mišljenja studenata trebaju uticati na procese i na osnovu njih preduzimati mjere.
1.2. Praćenje i periodična revizija studijskih programa
Visokoškolska ustanova bi trebala imati formalno uspostavljene procedure na osnovu kojih donosi te kontinuirano prati realizaciju studijskih programa, periodično vrši reviziju studijskih programa i u skladu s prepoznatim potrebama predlaže nove studijske programe. Procedure bi trebale podrazumijevati uključenost predmetnih nastavnika, tržišta rada, profesionalnih asocijacija i studenata. Programi na visokoškolskoj ustanovi trebaju sadržavati jednake elemente. Ishodi učenja studenata trebaju biti navedeni na nivou studijskog programa i na nivou nastavnog predmeta. Način alociranja ECTS bodova treba osiguravati realnu procjenu količine studentskog opterećenja.
Pismenu analizu studijskog programa, koju redovno razmatraju relevantna tijela visokoškolske ustanove, trebaju sačinjavati studijski odsjeci u konsultaciji s tijelom za osiguranje kvaliteta.
1.3. Provjera znanja studenata
Visokoškolska ustanova bi trebala imati jasno definirane, transparentne procedure za ocjenjivanje studenata, te uspostavljene mehanizme za dosljednu primjenu i procjenu djelotvornosti uspostavljenih procedura ocjenjivanja. Procedure za ocjenjivanje studenata trebaju regulirati kontinuirano praćenje i