Na osnovu čl. 4., 9. i 25. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 9/96 i 27/98, 20/00, 45/00 i 58/02) i čl. 48.-51. u vezi sa članom 69. Zakona o bankama ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/98, 32/00, 48/01, 27/02, 41/02 i 58/02), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, donosi
ODLUKU
O MINIMALNIM STANDARDIMA INTERNE I EKSTERNE REVIZIJE U BANKAMA
(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 3 od 29 januara 2003)
Član 1.
Ovom odlukom se bliže propisuje obavezni minimum standarda interne i eksterne revizije koje je banka dužna da obezbijedi, kontinuirano provodi i održava. Osnovni cilj interne i eksterne revizije je sprječavanje nastajanja gubitaka banke, osiguranje višeg nivoa objektivnosti i tačnosti finansijskih izvještaja i otkrivanje uslova unutar banke koji mogu negativno uticati na njeno poslovanje i samoodrživost i utvrđivanje već nastalih gubitaka banke praćenjem kvaliteta uspostavljenog sistema interne kontrole banke, njegovu ocjenu i informisanje nadzornog odbora banke i odbora za reviziju banke sa odgovarajućim prijedlozima za njegovo unapređenje.
Banka je dužna da ima uspostavljene efikasne funkcije kontrola koje čine njenu vlastitu odgovornost putem kombinacije elemenata sistema interne kontrole, nezavisne interne revizije i nezavisne eksterne revizije, pri čemu interna i eksterna revizija treba da osiguraju viši nivo objektivnosti i tačnosti finansijskih izvještaja koje banka dostavlja dioničarima i drugim korisnicima, kao i otkrivanje uslova koji mogu negativno uticati kako na njeno poslovanje tako i na stabilnost ukupnog bankarskog sistema.
Član 2.
Nadzorni odbor banke je dužan da u pisanoj formi donese (usvoji) adekvatan program interne i eksterne revizije banke, osigura uslove za njegovo provođenje i uspostavi funkciju nezavisne interne revizije u banci.
Nadzorni odbor imenuje nezavisnog internog revizora banke, određuje visinu njegove plaće i druge uslove koji treba da osiguraju najviše standarde u realizaciji odgovornosti internog revizora.
Član 3.
Interni revizor nezavisno vrši ocjenu adekvatnosti, efikasnosti i uspješnosti sistema interne kontrole i informiše odbor za reviziju o provođenju tog sistema i daje prijedloge za njegovo unapređenje.
Program interne revizije banke, kao minimum, mora da:
1. obuhvati slijedeće elemente:
a) jasno definisan cilj interne revizije i odgovornost internog revizora da odboru za reviziju predloži program interne revizije, te da ga razvija i izvršava (provodi);
b) definisanje svih područja poslovanja banke koji nose rizik;
c) stepen obuhvatnosti i detaljnosti interne revizije po određenim područjima poslovanja banke koja nose rizik;
d) listu prioriteta za internu reviziju (praćenje) i procjenu rizika sa obrazloženjem;
e) način i rokove (periodičnost) izvještavanja odbora za reviziju o svim elementima iz nadležnosti interne revizije;
f) definisanje uslova kada interni revizor može da daje prijedloge za sazivanje sjednice odbora za reviziju.
2. detaljno razradi elemente plana rada i postupaka interne revizije uključivo:
a) periodičnost odnosno učestalost aktivnosti interne revizije;
b) predmet operativnih radnih programa interne revizije;
c) dokumentacionu osnovu o obavljenim aktivnostima interne revizije;
d) izradu izvještaja o izvršenim aktivnostima interne revizije, način i rokove (periodičnost) izvještavanja odbora za reviziju;
e) davanje prijedloga odboru za reviziju.
Član 4.
Da bi se postigli odnosno ostvarili ciljevi interne revizije predmet aktivnosti interne revizije mora biti dovoljno obuhvatan i detaljan. Učestalost aktivnosti interne revizije treba da osigura ostvarivanje njenih ciljeva, s tim da je neophodno osigurati veću učestalost aktivnosti vezanih za područja banke sa višim stepenom rizika.
Član 5.
U provođenju procedura interne revizije radni programi treba da predstavljaju uputstvo za rad internom revizoru. Svaki operativni radni program mora da pruži jasan i sažet opis predstojeće aktivnosti kao i logičnu prezentaciju pojedinačnih procedura. Obuhvaćene procedure mogu varirati zavisno od veličine banke, područja koja su predmet konkretnog postupka interne revizije i složenosti poslovnih operacija banke. U sadržaj radnih programa interne revizije moraju, kao minimum, biti uključene i procedure za:
1. iznenadnu nenajavljenu reviziju, gdje i kada je to provedivo;
2. preuzimanje kontrole nad evidencijama i dokumentacijom koja je odabrana za reviziju;
3. pregled i ocjenu politika i procedura banke i njen sistem interne kontrole;
4. usaglašavanje pomoćnih i analitičkih evidencija sa glavnom knjigom;
5. provjeru odabranih transakcija i stanja.
Član 6.
Zaključci internog revizora moraju biti formalizovani u pisanim izvještajima koji sadrže i prijedloge za neophodne korektivne aktivnosti. Izvještaji internog revizora moraju biti pravovremeni, jasni, sažeti i dostavljaju se odboru za reviziju, a informiše uprava banke.
Odbor za reviziju u skladu sa svojom procjenom i odlukom najmanje kvartalno informiše nadzorni odbor o nalazu internog revizora.
U slučaju neslaganja sa odlukom odbora za reviziju, interni revizor obavještava i nadzorni odbor.
Ukoliko je predmet revizije rad uprave banke, izvještaj internog revizora dostavlja se odboru za reviziju i nadzornom odboru.
Član 7.
Konačnu mjeru efikasnosti i uspješnosti provođenja programa interne revizije mora da predstavlja brzina i efikasnost postupaka članova uprave banke na prijedloge koje je dao interni revizor. U okviru svojih prijedloga interni revizor je dužan da odredi razuman rok za provođenje predloženih aktivnosti.
Radi osiguranja efikasnog i uspješnog programa interne revizije nadzorni odbor i uprava banke su dužni da osiguraju punu podršku funkciji interne revizije i internom revizoru.
Član 8.
Interni revizor banke je dužan da osigura efikasno provođenje programa interne revizije, koje kao minimum, mora da obuhvati:
1. procjenu kvaliteta sistema interne kontrole banke i davanje odgovarajućih prijedloga;
2. pomoć nadzornom odboru i upravi banke u kreiranju poslovnih politika banke, uvođenju novih i revidiranju