Na osnovu člana 5., st. (2) Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti ("Službeni glasnik BiH", br. 53/09), čl. 4, 9. i 25. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/96, 27/98, 20/00, 45/00,58/02, 13/03, 19/03, 47/06, 59/06, 48/08 i 34/12), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije BiH, na sjednici održanoj 15.05.2012. godine, donosi

ODLUKU

O MINIMALNIM STANDARDIMA AKTIVNOSTI MIKROKREDITNIH ORGANIZACIJA NA SPREČAVANjU PRANjA NOVCA I FINANSIRANjA TERORISTIČKIH AKTIVNOSTI

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 48 od 01 juna 2012)

I. UVODNE ODREDBE

Član 1.

Ovom odlukom propisuje se minimum obima, oblika i sadržaja aktivnosti mikrokreditnih organizacija za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

Član 2.

(1) Mikrokreditne organizacije su dužne da u pisanom obliku imaju politike i procedure za provođenje aktivnosti iz člana 1. ove odluke odnosno za upravljanje rizikom od pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, te provođenje adekvatnih kontrolnih procedura kojima će se obezbijediti njihova primjena u praksi.
(2) Rizik pranja novca i/ili finansiranja terorističkih aktivnosti predstavlja mogućnost da klijent zloupotrijebi mikrokreditnu organizaciju za pranje novca ili finansiranje terorističkih aktivnosti i da poslovni odnos, transakcija ili proizvod budu posredno ili neposredno upotrijebljeni za pranje novca i/ili finansiranje terorističkih aktivnosti.
(3) Odredbe politika i procedura mikrokreditne organizacije su dužne da u potpunosti provode u svom sjedištu i u svim poslovnicama.
(4) Mikrokreditne organizacije su dužne da osiguraju visoke etičke i profesionalne standarde svih odgovornih zaposlenika u provođenju akata iz ovog člana i efikasno sprečavanje mogućnosti da kriminalni elementi zloupotrebljavaju mikrokreditne organizacije, što podrazumijeva sprečavanje, otkrivanje i izvještavanje nadležnih institucija o kriminalnim aktivnostima ili prevarama odnosno o propisanim ili sumnjivim informacijama i aktivnostima.

Član 3.

Obavezne politike iz člana 2. ove odluke su:
1. politika o prihvatljivosti klijenta,
2. politika o identifikaciji i praćenju aktivnosti klijenta, i
3. politika o upravljanju rizikom od pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

Član 4.

(1) Mikrokreditne organizacije su dužne ne samo da utvrde identitet svojih klijenata nego i da stalno prate, provjeravaju i utvrđuju da li se aktivnosti odvijaju na normalan i očekivan način svojstven prirodi klijenta.
(2) Princip "upoznaj svog klijenta" treba da bude centralni element procedura za upravljanje rizikom i provođenje kontrola, ali je isti potrebno dopuniti sa redovnim internim pregledima i revizijom usklađenosti rada mikrokreditne organizacije sa zahtjevima postavljenim propisima kojima se uređuje segment sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.
(3) Programom i Politikom o upravljanju rizikom od pranja novca i finansiranja terorizma, mikrokreditne organizacije su dužne da predvide, pored ostalog, izradu i dosljednu primjenu jasnih i preciznih procedura za izvještavanje odgovarajućih internih organa mikrokreditne organizacije kao i nadležnih institucija u skladu sa zakonom i propisima o svim zakonom propisanim i sumnjivim transakcijama klijenta.

II. POLITIKA O PRIHVATLjIVOSTI KLIJENTA

Član 5.

(1) Politikom o prihvatljivosti klijenta mikrokreditna organizacija je dužna da uspostavi jasnu politiku o tome koji i kakvi klijenti su prihvatljivi za mikrokreditnu organizaciju, kao i da propiše sveobuhvatne procedure za provođenje te politike. Ovom politikom se moraju obuhvatiti i elementi kao što su istorija i reputacija klijenta, zemlja porijekla klijenta, javna ili neka druga visoka pozicija ako se radi o fizičkom licu, povezana lica, vrste i priroda poslovnih aktivnosti, te ostali mogući indikatori rizika.
(2) Posebnu pažnju mikrokreditne organizacije trebaju posveti provjeri geografske lokacije kreditne institucije izvora sredstava, s ciljem sprečavanja uspostavljanja poslovnog odnosa sa kreditnom institucijom koja je registrovana u državi u kojoj ne vrši svoju djelatnost i koja nije povezana sa finansijskom grupom koja podliježe nadzoru radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca ili finansiranja terorističkih aktivnosti.

Utvrđivanje prihvatljivosti klijenta

Član 6.

(1) Prilikom prvog kontakta sa klijentom mikrokreditna organizacija je dužna utvrditi da li je klijent prihvatljiv za mikrokreditnu organizaciju.
(2) Mikrokreditne organizacije prihvatljive klijente, u skladu sa propisima kojima se uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, dužne su klasifikovati u rizične skupine, s ciljem da mjere koje će poduzimati u postupku identifikacije i praćenja klijenata budu proporcionalne identifikovanom riziku pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.
(3) Mikrokreditna organizacije je dužna, bez odlaganja, izvjestiti nadležni organ o svim klijentima za koje utvrdi da su neprihvatljivi, navodeći pri tome razloge neprihvatljivosti.

Član 7.

(1) Mikrokreditne organizacije su dužne da usvoje proceduru za procjenu rizika kojom trebaju definirati aktivnosti odgovornih zaposlenika u postupku procjene stepena rizičnosti klijenta, poslovnog odnosa, transakcije ili proizvoda. Procjenom rizika moraju se obuhvatiti i rizici kao što su rizik zemlje ili geografski rizik, rizik klijenta, rizik transakcije, proizvoda i poslovnog odnosa.
(2) U slučaju identifikovanja drugih vrsta rizika, mikrokreditne organizacije procjenom trebaju obuhvatiti i te vrste rizika.
(3). Mikrokreditne organizacije, u skladu sa izvršenom procjenom rizika, svoje klijente, poslovne odnose, transakcije ili proizvode mogu svrstati u kategorije koje označavaju nizak rizik, srednji rizik i visok rizik.

Član 8.

(1) Na osnovu procjene iz člana 7. ove odluke mikrokreditne organizacije su dužne da formiraju profil svojih klijenata. Ovaj profil će biti sadržan u posebnom registru profila klijenata, a kako to mikrokreditne organizacije same urede.
(2) Utvrđeni profil klijenata mikrokreditne organizacije će koristiti kao generalni dopunski indikator u praćenju poslovanja klijenata za utvrđivanje svakog neuobičajenog ponašanja i odstupanja od klijentovih profilisanih ponašanja i za pokretanje odgovarajućih procedura.
(3) Mikrokreditne organizacije su dužne kontinuirano analizirati i pratiti ponašanje svojih klijenata, s ciljem adekvatne kategorizacije klijenta i praćenja aktivnosti klijenata na osnovu procijenjenog rizika.

III. POLITIKA O IDENTIFIKACIJI I STALNOM PRAĆENjU AKTIVNOSTI KLIJENATA

Član 9.

(1) Politika o identifikaciji i stalnom praćenju aktivnosti klijenta treba da bude glavni element principa "upoznaj svog klijenta".
(2) U smislu ove odluke klijenti mikrokreditne organizacije su fizička i pravna lica koja uspostavljaju poslovni odnos sa mikrokreditnom organizacijom.

Član 10.

(1) Mikrokreditne organizacije su dužne da utvrde detaljne i sveobuhvatne procedure za identifikaciju novih klijenata i ne mogu uspostaviti poslovne odnose sa njima sve dok identitet novih klijenata nisu utvrdile na potpuno zadovoljavajući način.
(2) Mikrokreditne organizacije su obavezne da dokumentuju i primijene politike za identifikaciju klijenata i lica koja djeluju u njihovo ime ili za njihov račun. Mikrokreditne organizacije ne smiju da suze ili nepotpuno obave procedure za utvrđivanje identiteta u slučajevima kada novi klijent nije u mogućnosti da se predstavi na intervjuu.
(3) Postupak identifikacije se provodi na početku uspostavljanja poslovnih odnosa. Međutim, da bi se osiguralo da su dokumenti još uvijek važeći i relevantni, mikrokreditne organizacije su dužne da provode i ažuriranje postojećih dokumenata u periodu trajanja poslovnog odnosa.
(4) U slučajevima kada mikrokreditne organizacije saznaju da nemaju dovoljne informacije o nekom postojećem klijentu dužne su da poduzmu hitne mjere da dobiju takve informacije na adekvatan način.

Član 11.

(1) Mikrokreditne organizacije su dužne da za identifikaciju klijenta propišu standarde o vrsti potrebne dokumentacije i vremenskom periodu za čuvanje te dokumentacije, a najmanje u skladu sa odgovarajućim propisima za čuvanje dokumenata.
(2) Mikrokreditne organizacije su dužne, prije zaključenja ugovora o kreditu, izvršiti verifikaciju identiteta klijenta koristeći pouzdane, nezavisne izvore dokumenata, podataka ili informacija. Mikrokreditne organizacije, ukoliko nisu u mogućnosti izvršiti verifikaciju klijentovog identiteta, trebaju razmotriti obustavljanje poslovne saradnje s klijentom i dostavljanje prijave nadležnim institucijama.
(3) Mikrokreditne organizacije ne mogu uspostavljati poslovni odnos sa klijentom koji insistira na njegovoj anonimnosti ili koji se predstavlja lažnim imenom. Mikrokreditne organizacije mogu odbiti uspostavljanje poslovnog odnosa sa klijentima bez obaveze davanja obrazloženja.

Član 12.

(1) Mikrokreditne organizacije su dužne da prije uspostavljanja poslovnog odnosa utvrde osnovnu djelatnost klijenta. Kada to postignu dužne su da osiguraju sredstva ili instrumente, načine ili procedure da provode monitoring u periodu trajanja poslovnog odnosa, te da na taj način efikasno kontrolišu i minimiziraju rizik u poslovanju.
(2) Mikrokreditne organizacije su dužne da uspostave takav sistem koji će omogućiti otkrivanje svih neuobičajenih i sumnjivih aktivnosti klijenata.
(3) Mikrokreditne organizacije u ispunjenju ciljeva iz ovog