Na osnovu člana 5., st. (2) Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti ("Službeni glasnik BiH", br. 53/09), čl. 4, 9, i 25. Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 9/96, 27/98, 20/00, 45/00, 58/02, 13/03, 19/03, 28/03, 47/06, 59/06, 48/08 i 34/12) i člana 47. Zakona o bankama ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/98, 32/00, 48/01, 41/02, 58/02, 13/03, 19/03 i 28/03), Upravni odbor Agencije za bankarstvo Federacije BiH, na sjednici održanoj 15.05.2012. godine, donosi

ODLUKU

O MINIMALNIM STANDARDIMA AKTIVNOSTI BANAKA NA SPREČAVANjU PRANjA NOVCA I FINANSIRANjA TERORISTIČKIH AKTIVNOSTI

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 48 od 01 juna 2012)

I. UVODNE ODREDBE

Član 1.

Ovom odlukom se bliže propisuje minimum obima, oblika i sadržaja aktivnosti banaka za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

Član 2.

(1) Banke su dužne da u pisanom obliku imaju Program za provođenje aktivnosti iz člana 1. ove odluke odnosno za upravljanje rizikom od pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, te provođenje adekvatnih internih kontrola kojima će se obezbijediti da se Program, politike i procedure u potpunosti provode u praksi.
(2) Rizik pranja novca i/ili finansiranja terorističkih aktivnosti predstavlja mogućnost da klijent zloupotrijebi banku za pranje novca ili finansiranje terorističkih aktivnosti i da neki poslovni odnos, transakcija ili proizvod budu posredno ili neposredno upotrijebljeni za pranje novca i/ili finansiranje terorističkih aktivnosti.
(3) Odredbe Programa kao i sve politike i procedure banke su dužne da u potpunosti provode u svom sjedištu, u svim filijalama i drugim organizacionim dijelovima u zemlji i u svim filijalama ili drugim organizacionim dijelovima koje imaju u inostranstvu. Posebnu pažnju banke su dužne da posvećuju aktivnostima njihovih filijala i drugih organizacionih dijelova u inostranstvu.
(4) Aktima iz stava (3) ovog člana i u njihovom provođenju banke su dužne da osiguraju visoke etičke i profesionalne standarde odgovornih zaposlenika i efikasno sprečavanje mogućnosti da kriminalni elementi zloupotrebljavaju banku u svrhu pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, bila ona toga svjesna ili ne, što podrazumijeva sprečavanje, otkrivanje i izvještavanje nadležnih institucija o propisanim ili sumnjivim informacijama i aktivnostima.

Član 3.

(1) Obavezni dio Programa iz člana 2. ove odluke su slijedeće politike:
1. politika o prihvatljivosti klijenta,
2. politika o identifikaciji klijenta,
3. politika o stalnom praćenju računa i transakcija i
4. politika o upravljanju rizikom od pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.
(2) Politike i procedure za provedbu politika se moraju zasnivati na procjeni rizika od pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti i primjeni principa "upoznaj svog klijenta".

Član 4.

(1) Banke su dužne ne samo da utvrde identitet svojih klijenata nego i da stalno prate aktivnosti koje se odvijaju na računima i da provjeravaju i utvrđuju da li se, za prirodu računa, transakcije odvijaju na normalan i očekivan način svojstven prirodi računa.
(2) Princip "upoznaj svog klijenta" treba da bude centralni element procedura za upravljanje rizikom i provođenje kontrola, ali je isti potrebno dopuniti sa redovnim internim pregledima i internom revizijom usklađenosti rada banke sa zahtjevima postavljenim zakonima i drugim propisima koji propisuju standarde sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

II. POLITIKA O PRIHVATLjIVOSTI KLIJENTA

Član 5.

(1) Politikom o prihvatljivosti klijenta banka je dužna da definira koji i kakvi klijenti su prihvatljivi za banku, kao i da propiše sveobuhvatne procedure za provođenje te politike. Ovom politikom je potrebno definirati parametre za pojedine kategorije rizika koje klijenti i proizvodi ili usluge mogu nositi za banku na osnovu kojih će se vršiti procjena rizika, odnosno potrebno je posebno opisati kategorije rizika. Te kategorije su: nizak, srednji i visok rizik.
(2) Procedure za provođenje ove politike treba da budu prilagođene tako da zahtjevi za ispitivanjem klijenata budu stepenovani zavisno od kategorije rizika klijenta tako da se za klijente sa visokim rizikom provode najoštrija i najdetaljnija ispitivanja i dokumentovanja, odnosno da se provodi pojačana identifikacija i praćenje, za klijente za srednjim rizikom standardni postupak identifikacije i praćenja te za klijente niskog rizika pojednostavljeni postupak identifikacije.

Utvrđivanje prihvatljivosti klijenta

Član 6.

Politikom o prihvatljivosti klijenta banke su dužne definirati faktore rizika na osnovu kojih utvrđuju prihvatljivost klijenta, uzimajući u obzir geografske faktore rizika, faktore rizika koji se odnose na klijenta, te faktore rizika koji se odnose na proizvode i usluge koje nude klijentima. Ovom politikom banke su dužne, minimalno, obuhvatiti sljedeće faktore rizika:
1. država porijekla klijenta, država porijekla većinskog vlasnika odnosno stvarnog vlasnika klijenta, bez obzira na to nalazi li se ta država na listi nekooperativnih država i teritorija koju izdaje međunarodno tijelo za kontrolu i sprečavanje pranja novca, na popisu zemalja navedenih kaooff-shorezone ili nekooperativne zemlje koji izrađuje odnosno ažurira Finansijsko obavještajni odjel Državne agencije za istrage i zaštitu (u daljem tekstu: FOO) ili na listi država koje banka smatra rizičnima na osnovu vlastite procjene;
2. država porijekla lica koje s klijentom obavlja transakcije, bez obzira na to gdje se ta država nalazi na listama iz tačke a) ovog člana;
3. klijent, većinski vlasnik odnosno stvarni vlasnik klijenta, lica koje s klijentom obavlja transakcije - prema kojima su izrečene mjere radi uspostavljanja međunarodnog mira i sigurnosti u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Vijeća Evrope;
4. nepoznat ili nejasan izvor sredstava klijenta, odnosno sredstva čiji izvor klijent ne može dokazati;
5. slučajevi kad postoji sumnja da klijent ne postupa za svoj račun odnosno da postupa po nalogu ili uputama trećeg lica;
6. neuobičajeni tok transakcije, pogotovo ako se uzme u obzir njen osnov, iznos i način izvršenja, svrha otvaranja računa, kao i djelatnosti klijenta - ako je klijent lice koje obavlja poslovnu djelatnost;
7. slučajevi kad postoji sumnja da transakcije koje klijent obavlja mogu biti povezane sa pranjem novca i finansiranjem terorističkih aktivnosti;
8. klijent je politički izloženo lice;
9. računi drugih lica povezanih s klijentom;
10. specifičnost poslova koje klijent obavlja.

Član 7.

(1) Banke utvrđuju prihvatljivost klijenta, zavisno od faktora rizika, na sljedeći način:
1. obavljaju klasifikaciju klijenata s opisom onih vrsta klijenata koji bi za banku mogli biti rizični klijenti te utvrđuju vrste proizvoda i usluga koje mogu pružiti pojedinim kategorijama klijenata;
2. pobliže određuju uslove pod kojima će zasnivati ugovorne odnose odnosno poslovnu saradnju sa klijentom i razloge za otkazivanje postojećih ugovornih odnosa.
(2) Banke su, zbog utvrđivanja prihvatljivosti klijenta, dužne propisati:
1. postupak utvrđivanja faktora rizika u vezi sa novim klijentima;
2. postupak utvrđivanja faktora rizika dok traju postojeći poslovni odnosi sa klijentom;
3. način postupanja sa rizičnim klijentima.
(3) Banke neće zasnivati poslovne odnose ni sarađivati sa bankama ili drugim institucijama koje su registrovane u zemljama u kojima ne obavljaju svoju djelatnost niti su dio finansijske grupe, koja podliježe nadzoru radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti (banke školjke).