Na osnovu člana 122. Zakona o civilnoj zaštiti ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/02, 39/03 i 29/10) i člana 43. stav 1. Zakona o Vladi Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 108/08), Vlada Republike Srpske, na sjednici od 10. novembra 2011. godine, donijela je

METODOLOGIJU

ZA IZRADU PLANA CIVILNE ZAŠTITE

(Objavljena u "Sl. glasniku RS", br. 119 od 1. decembra 2011)

Član 1.

Metodologijom za izradu Plana civilne zaštite utvrđuju se predmet, svrha, ciljevi, metodološki pristup, nosioci i način izrade dokumenata Plana. Metodologija za izradu Plana civilne zaštite sadrži:
- Metodologiju za izradu Procjene ugroženosti,
- Metodologiju za izradu Plana preventivnog djelovanja,
- Metodologiju za izradu Plana pripravnosti,
- Metodologiju za izradu Plana mobilizacije i
- Metodologiju za izradu Plana hitnog odgovora.

Glava 1

Metodologija za izradu Procjene ugroženosti

I- OPŠTE ODREDBE

(Predmet)

Član 2.

(1) Metodologijom za izradu Procjene ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća (u daljem tekstu: Metodologija) utvrđuju se svrha, ciljevi, metodološki pristup, nosioci, način izrade i podaci potrebni prilikom izrade Procjene ugroženosti od prirodnih i drugih nesreća (u daljem tekstu: Procjena ugroženosti).
(2) Procjena ugroženosti je polazni dokument za izradu planskih dokumenata u oblasti zaštite i spasavanja.

(Svrha)

Član 3.

Procjena ugroženosti daje što potpunije i analitičke podatke o teritoriji, stanovništvu, identifikovanim rizicima i rizičnim objektima, kritičnim tačkama, istorijskim, iskustvenim i statističkim podacima, procijenjenim posljedicama nesreća koje su rezultat identifikovanih rizika - šteti i gubicima prema ciljnim/rizičnim grupama: ljudi, imovina, infrastruktura i životna sredina (kada je iste moguće procijeniti shodno vrsti nesreće, dostupnim statističkim i drugim relevantnim pokazateljima, izvještajima), postojećem nivou zaštite, kapacitetima te mogućnostima i pravcima razvoja i unapređenja sistema zaštite i spasavanja.

(Ciljevi)

Član 4.

Procjenom ugroženosti postižu se sljedeći ciljevi:
a) identifikacija i analiza rizika,
b) utvrđivanje relevantnih činjenica koje utiču na sprečavanje, smanjenje i otklanjanje posljedica prirodnih i drugih nesreća po ljude, materijalna dobra, infrastrukturu i životnu sredinu,
v) davanje prijedloga i preporuka za smanjenje rizika,
g) prilagođavanje, odnosno dimenzioniranje službi civilne zaštite, spasilačkih i hitnih službi, preventivnih i interventnih kapaciteta, pravne legislative i planskih dokumenata identifikovanim rizicima.
d) stalno provjeravanje predloženih rješenja u praksi i njihova revizija.

(Metodološki pristup)

Član 5.

Metodološki pristup na osnovu kojeg se izrađuje Procjena ugroženosti jeste "riziko-bazirano dimenzioniranje". To je proces koji se sastoji od pet povezanih i međusobno zavisnih faza koji omogućava prilagođavanje spasilačkih i hitnih službi i drugih subjekata od značaja za zaštitu i spasavanje, kapaciteta, zakonske legislative, planova i drugih dokumenata postojećim rizicima.

Član 6. (Nosioci izrade)

(1) Procjenu ugroženosti Republike Srpske izrađuje Republička uprava civilne zaštite u saradnji sa republičkim ministarstvima, gradovima-opštinama, naučnim i drugim ustanovama koje mogu izraditi neophodne analize i pružiti potrebne podatke i preporuke, a donosi je Vlada Republike Srpske.
(2) Procjenu ugroženosti izrađuju i drugi nosioci planiranja - gradovi - opštine, preduzeća i druga pravna lica za svoje područje, odnosno ustanovu, u okviru svojih nadležnosti i u skladu sa Zakonom i ovom metodologijom, uvažavajući princip da je grad - opština prvi i osnovni nivo organizovanja, planiranja, te svih faza odgovora na prirodnu i drugu nesreću.

II- NAČIN IZRADE PROCJENE UGROŽENOSTI

Član 7.

Prije izrade Procjene ugroženosti vrši se određivanje:
a) relevantnih subjekata - partnera u zajedničkom radu (unutar i izvan službi koje se neposredno ili posredno bave zaštitom i spasavanjem od kojih se mogu dobiti potrebni podaci), rokova, ciljeva, načina saradnje, odnosno dinamike zajedničkog rada na izradi Procjene ugroženosti;
b) ciljnih/rizičnih grupa u odnosu na koje se određeni događaj ili pojava definišu kao rizični ili nerizični (ljudi, imovina, infrastruktura i životna sredina).

(Faze)

Član 8.

(1) Izrada Procjene ugroženosti je proces koji se sastoji od:
a) prva faza - identifikacija rizika,
b) druga faza - analiza rizika,
v) treća faza - prijedlog za nivo mjera i aktivnosti,
g) četvrta faza - donošenje odluke po prijedlogu za nivo mjera i aktivnosti,
d) peta faza - sprovođenje odluke.
(2) Prva faza - identifikacija rizika, odnosno rizičnog događaja/pojave (u daljem tekstu: identifikacija rizika) međusobnim povezivanjem ciljnih/rizičnih grupa i događaja na osnovu istorijskih podataka, iskustava, izvještaja spasilačkih i hitnih službi (vrsta, obim i posljedice nesreća, vrijeme i mjesto nesreća, da li su se istovremeno događale sa nekim drugim nesrećama, koliko često su se dešavale u određenom vremenskom periodu) i podataka prikupljenih od drugih relevantnih subjekata. Takođe se identifikuju rizici od nesreća koje se u prošlosti nisu dogodile, iako su za to postojale povoljne okolnosti. Identifikacija rizika na određenom području predstavlja osnov za analizu koja slijedi.
a) Identifikacija rizika se sprovodi na sljedeći način:
1) prikupljanjem informacija - nosilac izrade Procjene ugroženosti prikuplja sve relevantne informacije o rizicima. On daje odgovor na pitanja koje su mu informacije potrebne i gdje ih može dobiti kako bi kompletirao sliku rizika na određenom području;
2) uključivanjem relevantnih subjekata - koji su prepoznati kao partneri u identifikaciji rizika, a koji mogu dati potrebne informacije. Poželjno je uključiti lica koja posjeduju širok spektar znanja i iskustva u oblastima od interesa;
3) razmjenom ideja i rješenja - nosilac izrade Procjene ugroženosti, u saradnji sa relevantnim subjektima - partnerima, zajedničkim radom - radom u grupama, preispituje postojeća saznanja i dolazi do novih ideja u identifikaciji rizika. Izradom liste ciljnih/kritičnih grupa i događaja i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu, kompletira se slika mogućih rizika i stvara bolji osnov za dalju analizu.
b) Identifikacija rizika je trajan proces jer uvijek može doći do pojave novih i/ili nestanka postojećih rizika, što je rezultat različitih okolnosti. Veoma je važno takve promjene stalno pratiti i blagovremeno ugrađivati u planske i druge dokumente i sprovoditi ih u praksi.
(3) Druga faza - analiza rizika realizuje se preko analize scenarija i analize kapaciteta.
a) Analiza scenarija:
1) analiza scenarija obuhvata izradu mogućih scenarija na osnovu ranije definisanih ciljnih/rizičnih grupa i događaja, odnosno rizika, dostupnih podataka i pretpostavki i analizu scenarijima pretpostavljenih nesreća po obimu, području, vremenu, prostoru, učestalosti i posljedicama. Kao polazni osnov koriste se rezultati dobijeni u fazi identifikacije rizika koji se u ovom dijelu kombinuju, pri čemu se koriste statistički podaci, izvještaji o akcijama zaštite i spasavanja i drugi relevantni izvori. Kao jednostavno pomoćno sredstvo u ovoj fazi mogu se koristiti matrice rizika - dijagrami kojima su obuhvaćene vrijednosti: vjerovatnoća/učestalost pojave i posljedice;
2) izbor reprezentativnih rizika i scenarija u kojima se vrši detaljna analiza rizika koje ti scenariji obuhvataju. Rezultat ove faze analize biće profil svih rizika za jedno područje, uključujući i one koji su sa aspekta intervencije spasilačkih službi kompleksni;
3) izrada "najgoreg mogućeg scenarija" koji sadrži podatke o nesreći (vrsta, obim, dužina trajanja), lokaciji (geografsko područje i njegove karakteristike, gustina naseljenosti, vrsta i tip naselja, infrastruktura, industrijski, kulturni i drugi objekti od značaja, životna sredina), godišnjem dobu, vremenskoj lociranosti, primarnim i sekundarnim opasnostima, vjerovatnoći lanca događaja - povezanost više scenarija (domino efekat), na primjer: zemljotres - požar - eksplozija - ispuštanje opasnih materija - urušavanje - klizište - epidemija.
b) Analiza kapaciteta obuhvata identifikaciju i procjenu stanja kapaciteta za preventivno djelovanje i kapaciteta za interventno djelovanje i ima polazište u reprezentativnim scenarijima. Kapaciteti se kvantitativano i kvalitativno analiziraju u smislu ljudskih i materijalno-tehničkih resursa, objekata, opreme, radnih časova i slično. U tom procesu može se razmatrati jedan specifičan kapacitet koji je relevantan za ovladavanje nekim specifičnim rizikom, odnosno opšti kapacitet koji je relevantan za ovladavanje svim rizicima na određenom području. Od velike je važnosti utvrditi elemente koji povezuju kapacitete za preventivno i interventno djelovanje.
v) Kod utvrđivanja kapaciteta za preventivno i za