KRIVIČNI ZAKON

REPUBLIKE SRPSKE

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 49/2003, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12, 67/13)

OPŠTI DIO

Glava prva

OSNOVNE ODREDBE

Funkcija krivičnog zakonodavstva Republike Srpske

Član 1.

(1) Krivično zakonodavstvo Republike Srpske štiti osnovna prava i slobode čovjeka i građanina i druge osnovne individualne i opšte vrijednosti koje ustanovljuje i jemči pravni poredak.
(2) Ova zaštita se ostvaruje određivanjem koja djela predstavljaju krivična djela, propisivanjem kazni i drugih krivičnih sankcija za ta djela i izricanjem tih sankcija učiniocima krivičnih djela u zakonom utvrđenom postupku.

Osnov i granice krivičnopravne prinude

Član 2.

Krivičnopravna prinuda (član 1. stav 2. ovog zakona) primijeniće se samo kada na drugi način nije moguće zaštititi osnovne društvene vrijednosti i u mjeri koja je nužna za takvu zaštitu.

Nema krivičnog djela i kazne bez zakona

Član 3.

Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivična sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije zakonom ili međunarodnim pravom bilo određeno kao krivično djelo i opisana njegova obilježja i za koje nije bila zakonom propisana kazna.

Nema kazne bez krivice

Član 3a.

Niko ne može biti kažnjen, niti se prema njemu mogu izreći upozoravajuće sankcije ako nije kriv za učinjeno djelo.

Vremensko važenje krivičnog zakona

Član 4.

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.
(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon, jednom ili više puta, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

Krivične sankcije i njihova svrha

Član 5.

(1) Krivične sankcije su: kazne, upozoravajuće sankcije, mjere bezbjednosti i vaspitne mjere.
(2) Za krivično djelo u zakonu se uvijek određuje kazna i ona se može izreći samo krivom učiniocu. Druge sankcije se izriču po odredbama opšteg dijela ovog zakona.
(3) Krivične sankcije se propisuju i izriču radi suzbijanja protivpravnih djelatnosti kojima se ugrožavaju ili povređuju vrijednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom.

Važenje opšteg dijela

Član 6.

Odredbe opšteg dijela ovog zakona važe za sve krivičnopravne odredbe sadržane u zakonima Republike Srpske.

Glava druga

KRIVIČNO DJELO I KRIVICA

Opšte odredbe o krivičnom djelu i krivici

Krivično djelo

Član 7.

(1) Krivično djelo je protivpravno djelo kojim se povređuju ili ugrožavaju zaštićene vrijednosti i koje je, zbog svoje opasnosti, u zakonu određeno kao krivično djelo i za njega propisana krivična sankcija.
(2) Nije krivično djelo ono djelo koje je, iako sadrži obilježja krivičnog djela određena zakonom, u zanemarljivoj mjeri opasno zbog svog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posljedica. Djelo je malog značaja ako na to ukazuju njegova priroda, težina, okolnosti pod kojima je učinjeno, nizak stepen krivice učinioca ili njegove lične okolnosti.

Način izvršenja krivičnog djela

Član 8.

(1) Krivično djelo može se izvršiti činjenjem ili nečinjenjem.
(2) Krivično djelo može biti izvršeno nečinjenjem samo kada je učinilac propustio činjenje koje je bio dužan da izvrši.

Vrijeme izvršenja krivičnog djela

Član 9.

Krivično djelo učinjeno je u vrijeme kad je učinilac radio ili bio dužan da radi, bez obzira kad je posljedica nastupila.

Mjesto izvršenja krivičnog djela

Član 10.

(1) Krivično djelo je izvršeno kako u mjestu gdje je učinilac radio ili je bio dužan da radi, tako i u mjestu gdje je posljedica nastupila.
(2) Krivično djelo je pokušano kako u mjestu gdje je učinilac radio, tako i u mjestu gdje je po njegovom umišljaju posljedica trebala da nastupi ili je mogla nastupiti.

Nužna odbrana

Član 11.

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.
(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da se od svog dobra ili od dobra drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad.
(3) Učinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio usljed jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, može se i osloboditi od kazne.

Krajnja nužda

Član 12.

(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.
(2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno radi toga da učinilac otkloni od svog dobra ili od dobra drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, i pri tom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.
(3) Učinilac koji je sam izazvao opasnost ali iz nehata, ili je prekoračio granice krajnje nužde, može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima - može se i osloboditi od kazne.
(4) Nema krajnje nužde ako je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti.

Sila i prijetnja

Član 12a.

(Brisan)

Sadržaj krivice

Član 13.

(1) Krivica postoji ako je učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv i pri tome postupao sa umišljajem.
(2) Krivica za krivično djelo postoji i ako je učinilac postupao iz nehata, ako to zakon izričito određuje.

Uračunljivost

Član 14.

(1) Nije uračunljiv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije mogao shvatiti značaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima usljed duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja (neuračunljivost).
(2) Učinilac krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usljed nekog stanja iz stava 1. ovog člana može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).
(3) Kriv je učinilac krivičnog djela koji upotrebom alkohola, droga ili na drugi način dovede sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovođenja u to stanje djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu na djelo kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo predviđa krivicu i za nehat.
(4) Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinilac doveo na način iz stava 3. ovog člana ne može biti osnov za ublažavanje kazne.

Umišljaj

Član 15.

(1) Krivično djelo može biti izvršeno sa direktnim ili eventualnim umišljajem.
(2) Krivično djelo je učinjeno sa direktnim umišljajem kada je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje.
(3) Krivično djelo je učinjeno sa eventualnim umišljajem kada je učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje.

Nehat

Član 16.

(1) Krivično djelo može biti učinjeno iz svjesnog ili nesvjesnog nehata.
(2) Krivično djelo je učinjeno iz svjesnog nehata kada je učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti.
(3) Krivično djelo je učinjeno iz nesvjesnog nehata kada učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Odgovornost za težu posljedicu

Član 17.

Kada je iz krivičnog djela proizašla teža posljedica za koju zakon propisuje težu kaznu, ta se kazna može izreći ako je učinilac u odnosu na tu posljedicu postupao iz nehata.

Stvarna zabluda

Član 18.

(1) Nije kriv učinilac koji u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonskog obilježja ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo bilo dozvoljeno.
(2) Ako je učinilac u zabludi iz stava 1. ovog člana bio usljed nehata, kriv je za krivično djelo učinjeno iz nehata kada zakon za to djelo propisuje kažnjavanje i za nehat.

Pravna zabluda

Član 19.

Učinilac krivičnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne.

Pokušaj krivičnog djela

Pokušaj

Član 20.

(1) Ko sa umišljajem započne izvršenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši, kazniće se za pokušaj krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.
(2) Učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za krivično djelo, a može se i blaže kazniti.

Nepodoban pokušaj

Član 21.

Učinilac koji pokuša da izvrši krivično djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu - može se osloboditi od kazne.

Dobrovoljni odustanak

Član 22.

(1) Učinilac koji je pokušao izvršenje krivičnog djela, ali je dobrovoljno