Na osnovu člana 111. i 112. Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/99, 32/00 i 29/03) i člana 39. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 54/05), Nezavisni strukovni sindikat radnika zaposlenih u zdravstvu Federacije Bosne i Hercegovine i federalni ministar zdravstva, uz prethodnu saglasnost vlada Kantona Sarajevo, Tuzlanskog kantona, Hercegovačko-neretvanskog kantona/županije, Srednjo-bosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna, Zeničko-Dobojskog kantona, Posavskog kantona/Županija Posavska, Bosansko-podrinjskog kantona, Zapadnohercegovačkog kantona/ županije, Hercegbosanskog kantona/županije, zaključuju

KOLEKTIVNI UGOVOR

O PRAVIMA I OBAVEZAMA POSLODAVACA I ZAPOSLENIKA U OBLASTI ZDRAVSTVA NA TERITORIJI FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 61 od 10 septembra 2007)

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

Kolektivnim ugovorom o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ugovor) uređuju se prava, obaveze i druga pitanja iz radnog odnosa zaposlenika u javnim zdravstvenim ustanovama na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija BiH).

Član 2.

Na nivou kantona/županija mogu se zaključiti kolektivni ugovori iz oblasti zdravstva, ali se njima na mogu utvrditi manja prava i obaveze od prava i obaveza utvrđenih ovim Ugovorom.

Član 3.

Poslodavci su dužni pridržavati se odredbi ovog Ugovora na cjelokupnoj teritoriji Federacije BiH, odnosno u svim kantonima/županijama i u skladu s njim donijeti u roku od 45. dana pravilnike o radu te zaključiti ugovore o radu sa zaposlenicima.

Član 4.

Poslodavac je obavezan zaposleniku s kojim je zaključio ugovor o radu obezbijediti i dati posao i za obavljeni rad isplatiti plaću.
Poslodavac ima pravo bliže odrediti mjesto i način obavljanja rada zaposlenika poštujući pritom prava, stručnu spremu i dostojanstvo zaposlenika.
Poslodavac je obavezan osigurati zaposleniku uslove za siguran rad u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 5.

Pravilnikom o radu i ugovorima o radu zaposlenika i poslodavaca ne mogu se odrediti manja prava i obaveze od prava i obaveza utvrđenih ovim Ugovorom.

Član 6.

Na sva pitanja koja nisu uređena ovim Ugovorom, primjenjuje se Zakon o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03), Zakon o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/97), Zakon o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/97 i 7/02), Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 54/05 - u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor), drugi zakoni i propisi.

Član 7.

Ovaj Ugovor obavezuje njegove potpisnike.
Strane potpisnice obavezuju se primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri.

II. RADNI ODNOS

Član 8.

Odluku o potrebi zasnivanja radnog odnosa sa novim zaposlenikom donosi poslodavac.
Odluka iz prethodnog stava donosi se na osnovu pravilnika o radu.

Član 9.

Ugovor o radu može se zaključiti samo sa zaposlenikom koji pored općih uslova za zasnivanje radnog odnosa ispunjava i posebne uslove utvrđene pravilnikom o radu.

Član 10.

Prilikom zaključivanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.
Ukoliko se ugovori, probni rad traje:
- za zaposlenike s visokom i višom stručnom spremom tri mjeseca
- za ostale zaposlenike 30 dana.
Probni rad se može zaposleniku iznimno produžiti iz objektivnih razloga /bolest, mobilizacija i sl./ za onoliko vremena koliko je zaposlenik bio odsutan, ako je bio odsutan najmanje deset dana.

Član 11.

Zaposleniku koji nije udovoljio na probnom radu prestaje radni odnos otkazom koji mora biti u pisanom obliku i obrazložen, uz otkazni rok od sedam dana.
Ako poslodavac zaposleniku ne dostavi otkaz do posljednjeg dana probnog rada, smatrat će se da je zaposlenik zadovoljio na probnom radu.

Član 12.

Poslodavac može zaključiti ugovor o obavljanju pripravničkog staža sa pripravnikom.
Poslodavac može pripravnika primiti i na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad).
Osposobljavanje pripravnika - zdravstvenog radnika po osnovu st. 1. i 2. ovog člana je u trajanju utvrđenom Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i podzakonskom aktu koji reguliše pripravnički staž i stručni ispit.
Na prava i obaveze pripravnika i poslodavca, po osnovu ugovora o obavljanju pripravničkog staža i volonterskog rada primjenjuje se Zakon o radu.

III. RADNO VRIJEME

Član 13.

Puno radno vrijeme zaposlenika traje 37,5 sati sedmično.
Sedmično radno vrijeme raspoređeno je na pet dana u sedmici, od ponedjeljka do petka.
Za poslove koji se obavljaju u smjenskom radu ili poslove koji zahtijevaju drugačiji raspored dnevnog, odnosno sedmičnog radnog vremena poslodavac može odrediti drugačiji dnevni i sedmični raspored radnog vremena.

Član 14.

Zaposlenik ne može napustiti radno mjesto dok ne dobije zamjenu, iako je njegovo radno vrijeme isteklo, ako bi time bilo dovedeno u pitanje osiguranje kontinuirane zdravstvene zaštite.
Napuštanje radnog mjesta iz stava 1. ovog člana predstavlja težu povredu radne obaveze.

Član 15.

Na poslovima na kojima uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi zaposlenike od štetnih uticaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom uticaju uslova rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenika.
Poslovi iz stava 1. ovog člana i trajanje radnog vremena utvrđuje se Pravilnikom o radu i ugovorom o radu u skladu sa Zakonom.
Poslodavci su dužni, da u okviru Pravilnika o radu i ugovora o radu, u vremenskom roku od 45 dana provedu postupak skraćivanja radnog vremena na radnim mjestima sa posebnim uslovima rada, a u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu.
Zaposlenici koji rade na radnim mjestima sa posebnim uslovima rada izjednačeni su sa pravima i obavezama sa zaposlenicima sa punim radnim vremenom.

IV. ODMORI I ODSUSTVA

Član 16.

Zaposlenik koji radi puno radno vrijeme ima pravo na odmor u toku radnog dana u trajanju od 30 minuta, a koristi ga u skladu sa rasporedom koji odredi poslodavac ili ovlaštena osoba.
Vrijeme odmora u toku radnog dana ne uračunava se u radno vrijeme i ne može se koristiti na početku i na kraju radnog vremena.

Član 17.

Između dva uzastopna radna dana zaposlenik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.

Član 18.

Zaposlenik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od 48 sati neprekidno.
Dani sedmičnog odmora u pravilu su subota i nedjelja.
Ako zaposlenik radi na dan sedmičnog odmora, osigurava mu se jedan dan u toku naredne sedmice.

Član 19.

Zaposlenik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana.

Član 20.

Pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od 18 radnih dana imaju zaposlenici prema utvrđenim kriterijima kako to slijedi:
a) prema dužini radnog staža
- od 2 - 5 godina jedan dan;
- od 5 - 10 godina dva dana;
- od 10 - 15 godina tri dana;
- od 15 - 20 godina četiri dana;
- od 20 - 25