Na osnovu člana 15. stav 1. tačka 1. člana 24. stav 1. tačka 2. Zakona o advokaturi i člana 12. Statuta Advokatske komore Republike Srpske, Skupština Advokatske komore Republike Srpske, 12. marta 2005. godine, donijela je

KODEKS

ETIKE ADVOKATA ADVOKATSKE KOMORE REPUBLIKE SRPSKE

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 68 od 22. jula 2005)

U društvu uređenom na vladavini prava advokat ima posebnu ulogu. Advokat mora da služi interesima pravde, kao i onima čija prava i slobode treba da štiti i brani, te je njegova obaveza da savjetuje klijenta u najboljem smislu.
Advokatska funkcija predstavlja sadržaj pravne i moralne obaveze, a u korist:
- klijenta,
- pravne profesije,
- javnosti.
Kao slobodna i nezavisna profesija, zasnovana na pravilima advokatske etike, advokatura u Republici Srpskoj ima osnovni zadatak očuvanje ljudskih prava i drugih interesa društva.
Ova pravila profesionalnog ponašanja usklađena su sa kodeksom Međunarodne unije advokata i kodeksom o ponašanju advokata Evropske zajednice i obavezujuća su za advokate, članove Advokatske komore Republike Srpske.

I- OPŠTA NAČELA

Član 1.

Ovaj kodeks sadrži norme profesionalnog ponašanja u vršenju advokatskog poziva u svim prilikama, na način kako to zahtijevaju dostojanstvo i ugled advokature.
Dužnost advokata je da se dosljedno bori za ustavnost i zakonitost u cilju zaštite prava i pravnih interesa stranaka koje brani ili zastupa, kao i da se ponaša u skladu sa opštim aktima AK RS i pravilima ovog kodeksa.
Prilikom vršenja djelatnosti u inostranstvu advokat je dužan da se ponaša u skladu sa kodeksom etike advokatske organizacije zemlje u kojoj vrši advokatsku djelatnost, ukoliko načela i principi tih kodeksa nisu u suprotnosti sa osnovama ovog kodeksa i kodeksima Međunarodne unije advokata i Evropske zajednice.
U svakom konkretnom slučaju advokat samostalno procjenjuje da li je njegovo ponašanje u skladu sa ovim kodeksom, a u situaciji kada sam ne može ocijeniti svoje ponašanje, prije preduzimanja određene radnje obratiće se za pomoć organima Komore.
Dužnost je svih advokata kao i organa Advokatske komore da pomažu u tumačenju ovog kodeksa prilikom njegove primjene u praksi.
Svako ponašanje advokata suprotno obavezama utvrđenim Zakonom o advokaturi i opštim aktima Advokatske komore predstavlja povredu ugleda advokature kao i discipline advokata.

II- MORALNI LIK ADVOKATA

Član 2.

U vršenju advokatske djelatnosti i ponašanjem u privatnom životu advokat je dužan da čuva ugled i bori se za unapređenje i afirmaciju advokature kao samostalne profesije.
U obavljanju advokatske djelatnosti advokat je dužan postupati humano, poštujući dostojanstvo svih sa kojima kontaktira. Pri tome je dužan čuvati svoju čast, moralni lik, nezavisnost i stručnost, tako da svojim ponašanjem podstiče i druge.
Vršeći advokatsku djelatnost advokat je dužan da poštuje istinitost i zakonitost, samostalnost i nezavisnost advokature u skladu sa Ustavom i zakonima.
Advokat je dužan da energično odbaci sve pokušaje uticaja na njegovu nezavisnost i samostalnost u obavljanju djelatnosti. O tim pokušajima obavezan je da izvijesti organe Komore.
Nespojivo je sa obavljanjem advokatske djelatnosti bavljenje bilo kakvim komercijalnim poslovima, udruživanje advokatskih kancelarija sa djelatnostima koje imaju takav efekat, odnosno djelatnostima koje ne vrše pružanje pravne pomoći.
Dužnost je advokata da se stalno stručno usavršava, prati stručnu literaturu, učestvuje u stručnim raspravama, savjetovanjima i kongresima, u svim akcijama advokature kojima se postiže unapređivanje i afirmacija ove službe i da usavršava svoje opšte obrazovanje.
Advokat treba da svojim stručnim znanjem pomaže drugim advokatima, a posebno je obavezan pomagati stručno usavršavanje pripravnika u advokaturi.
Advokat je dužan pružiti pravnu pomoć stranki za koju zna da nije u mogućnosti da plati uslugu ili stranki koja mu bude dodijeljena po rasporedu koji utvrđuje nadležni organ Advokatske komore, odnosno drugoj organizaciji prema odluci Advokatske komore, na trošak Advokatske komore.
Nije dostojno da bude advokat lice koje radi protiv interesa advokature i koje ne poštuje pravila ovog kodeksa.
Obavljanje poslova koje prema propisima i odobrenju za rad mogu obavljati samo advokati, advokat ne smije prenijeti na lica koja za to nisu ovlašćena i osposobljena.
Ako je prije upisa u Imenik advokata obavljao neku drugu javnu funkciju, advokat tu činjenicu ne smije isticati radi pridobijanja stranaka prikazivanjem iste kao prednost u odnosu na druge advokate za lakše i uspješnije obavljanje advokatske djelatnosti.
Advokat ne smije suprotno principima i pravilima ovog Kodeksa nametati se strankama za zastupnika ili branioca, niti na bilo koji način angažovati i stimulisati lica za njegovo preporučivanje strankama.

III- ODNOS PREMA KLIJENTIMA

Član 3.

Odnosi između advokata i klijenata moraju biti zasnovani na povjerenju.
Advokat će u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti postupati samo onda kada za to ima ovlašćenje stranke.
Advokat je dužan pružiti pravnu pomoć svakom licu izuzev kada mu je u skladu sa Zakonom o advokaturi, Statutom AK RS i drugim aktima može uskratiti. Advokat može uskratiti pružanje pravne pomoći i zbog ubjeđenja da takvu pravnu pomoć ne može sa uspjehom pružiti u odgovarajućem postupku, ako su izgledi za uspjeh minimalni ili nikakvi, ako su zahtjevi stranke nerealni, ako ona neopravdano odbija da izmiri svoje materijalne obaveze prema ranijem advokatu, ako je advokat bolestan, ako je preopterećen poslovima ili ako postoje neki drugi opravdani razlozi.
Odbranu okrivljenog, u pravilu, ne treba odbiti, osim u slučajevima utvrđenim Zakonom o advokaturi, Statutom AK RS, te drugim opštim aktima.
Obaveza je advokata da navede razloge odbijanja pružanja pravne pomoći.
Kad prihvati pružanje pravne pomoći, advokat je dužan savjesnim i stručnim radom opravdati ukazano povjerenje od lica koje ga je izabralo za svog pravnog zastupnika. Advokat mora uvijek da djeluje u najboljem interesu klijenta, mora da stavi taj interes čak i ispred svog ličnog interesa i interesa svojih kolega.
Advokat nikada ne smije klijentu prouzrokovati nepotrebne troškove, pa je u obavezi, ako je to u interesu klijenta, nastojati spor riješiti vansudskim putem.
Ukoliko je lice koje zastupa objesnog ponašanja, advokat je dužan da ga upozori na štetne posljedice vođenja postupka, pa ukoliko objesni i dalje ostaje pri svom stavu, advokat može samo iz tog razloga otkazati punomoć.
Ukoliko utvrdi da klijent koga brani ili zastupa daje neistinite podatke ili navode, neistinite činjenice u predmetu, advokat može otkazati pružanje pravne pomoći. Takav otkaz punomoći advokat može učiniti iz svih onih razloga zbog kojih može odbiti pružanje pravne pomoći, pri čemu je obavezan najmanje trideset dana nakon otkaza punomoći preduzimati sve radnje u cilju onemogućavanja nastupanja štetnih posljedica po lice kojem je otkazao punomoć.
Advokat je dužan da se prema klijentu odnosi sa poštovanjem i ljubaznošću.
Advokat je dužan da pravnu pomoć pruži tako što će posvetiti svu svoju savjesnost, poštenje i odanost licu koje zastupa u skladu sa pravilima ovog kodeksa.
Lica sa protivrječnim interesima advokat neće zastupati. Ukoliko ta protivrječnost nastupi u toku postupka, advokat je obavezan otkazati punomoć. Pri tome advokat ne može savjetovati, zastupati ili djelovati u interesu dva ili više klijenata po pitanju istog predmeta ako u njemu postoji sukob interesa.
Ukoliko postupa u dvostranim ili višestranim pravnim poslovima kao punomoćnik svih lica, advokat je dužan da podjednako štiti interese svih bez obzira na to ko plaća naknadu za rad.
Prilikom preuzimanja predmeta advokat je dužan uzeti iscrpnu informaciju te upoznati lice sa procjenom o trajanju postupka, troškovima postupka i nagradom za rad. Pri tome advokat preuzima zastupanje samo onoliko predmeta koliko može stručno, savjesno i ažurno zastupati, a lica koja ne može primiti upućuje drugom advokatu. Ako advokat pruža pravnu pomoć većem broju stranaka u istom predmetu dužan je podjednako štititi interese svih bez obzira na to ko je od njega zatražio pravnu pomoć i ko mu plaća nagradu.
Ako više advokata pruža pravnu pomoć u istoj kancelariji, protivnom stranom smatra se svaki procesni protivnik sa bilo kojom strankom kancelarije. Za vrijeme zastupanja advokat ne može preuzeti zastupanje trećih lica kao protivnika zastupanog u drugoj pravnoj stvari sve do okončanja zastupanja.
Lično poznanstvo advokata sa protivnom stranom jeste opravdan razlog za odbijanje zastupanja, a ukoliko i prihvati takvo zastupanje, prije toga mora obavijestiti svoju stranku i informisati je o toj činjenici.

IV- ODNOS PREMA PROCESNIM PROTIVNICIMA

Član 4.

Prema procesnim protivnicima lica kojima pruža pravnu pomoć advokat treba da se odnosi korektno i učtivo, ali i energično u cilju cjelovitog pružanja pravne pomoći zastupanom. Svađe i vrijeđanje