Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:

Na osnovu člana 170. Zakona o inspekcijama u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 69/05), direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove u skladu sa Etičkim kodeksom za državne službenike u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 7/05), donosi

ETIČKI KODEKS

ZA INSPEKTORE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

(Objavljeno u "Sl. novine FBiH", br. 29/09 od 27 aprila 2009)

I. Uvodne napomene

Etički kodeks za inspektore u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Etički kodeks) utvrđuje načela i pravila ponašanja u vršenju inspekcijskog nadzora i odnosa prema saradnicima, strankama i drugim fizičkim i pravnim licima.
Etički kodeks razrađuje temeljne standarde etičkog ponašanja inspektora u Federaciji BiH. Svrha ovog kodeksa je da pomaže inspektorima kada su suočeni sa etičkim i profesionalnim dilemama. Dužnost inspektora je da podržavaju i brane svoju samostalnost ne kao privilegiju nego kao Ustavom zagarantovano pravo da u postupku inspekcijske kontrole inspektor odlučuje samostalno, nepristrasno i na osnovu struke.
Etički kodeks određuje inspektorima osnovne elemente etičkog i profesionalnog ponašanja u zaštiti javnog i privatnog interesa utemeljenog na Ustavu i zakonu, a sve u cilju doprinosa i jačanja ugleda inspekcijskih organa, odnosno, inspektora kao lica sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima.

II. Načela Etičkog kodeksa

1. Zakonitost

U vršenju inspekcijskog nadzora inspektori postupaju po zakonu i drugim propisima zasnovanim na zakonu, a ukoliko je posebnim propisom ovlašten da odlučuje po slobodnoj ocjeni upravni akt mora biti donijet u granicama ovlaštenja i u skladu sa ciljem u kome je ovlaštenje dato.
Ako je inspektor ovlašten da rješava po slobodnoj ocjeni u skladu sa posebnim propisom, radi se o ovlaštenju iz materijalnog zakona, navedeno ovlaštenje nema uticaja na postupak donošenja rješenja, te se u pogledu procesnih odredbi u potpunosti primjenjuju odredbe Zakona o upravnom postupku u Federaciji BiH.

2. Javni interes

Inspektori se u cilju služenja javnom interesu dužni vršiti dužnost kako bi zadobili povjerenje javnosti, te svoje profesionalne obaveze staviti iznad ličnih interesa.
Zaštita javnog interesa je načelo koje se primjenjuje od pokretanja inspekcijskog postupka do donošenja upravne mjere, odnosno odlučivanja nakon izvršenog inspekcijskog nadzora, te se zbog preventivnog djelovanja u vršenju inspekcijskog nadzora ne može povrijediti načelo javnog interesa.

3. Odgovornost

Inspektori su službena lica sa posebnim ovlaštenjima ali i sa posebnim odgovornostima za obavljanje ovih poslova.
Svojim djelovanjima inspektori pokazuju da su sposobni odgovorno izvršavati preuzete obaveze i to one koje su propisane zakonom i drugim propisima kao i one obaveze koje su dobrovoljno prihvatili kroz.strukovnu regulativu.

4. Zaštita prava građana, pravnih i drugih lica

U vršenju inspekcijskog nadzora obaveza inspektora je da građanima, pravnim i drugim licima, odnosno, strankama omogući da što lakše i jednostavnije ostvaruje svoja prava i zaštite svoje interese ali vodeći računa da ostvarivanje prava strankama ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa Zakonom utvrđenim javnim interesom.

5. Samostalnost u rješavanju

Nadležni inspektor samostalan je u vođenju upravnog postupka i donošenja rješenja u okviru zakonskih ovlaštenja. Samostalnost u rješavanju omogućava inspektoru da samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti prilikom vršenja inspekcijskog nadzora i na osnovu utvrđenih činjenica i okolnosti u svakom konkretnom slučaju donosi rješenje kao upravni akt ukoliko se radi o nalaganju upravnih i drugih mjera.
Samostalnost inspektora u donošenju rješenja može biti ograničena samo zakonom tako što je inspektor obavezan da postupi po pravnom shvatanju drugostepenog organa, odnosno suda koji je odlučivao protiv konačnog upravnog akta.

6. Učešće subjekta nadzora u postupku

Inspektor je dužan omogućiti subjektu nadzora sudjelovanje u svim inspekcijskim radnjama i izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima bitnim za utvrđivanje potpunog i tačnog činjeničnog stanja u cilju zaštite njegovih prava i pravnih interesa.
Samo izuzetno u slučajevima propisanim zakonom inspektor može izvršiti inspekcijski nadzor ili pojedine inspekcijske radnje bez sudjelovanja subjekta nadzora.

7. Pružanje stručne pomoći neukoj stranci

Ukoliko u postupku vršenja inspekcijskog nadzora utvrdi da subjekt nadzora, odnosno zaposlenici subjekta nadzora ne poznaju propise na osnovu kojih su dužni postupati po nalogu inspektora, a njihova neukost može imati veće štetne posljedice, inspektor je obavezan pružiti ovim licima stručnu pomoć koja je neophodna da ne bi nastupila navedena štetna posljedica.
Neupućenost stranke ne može biti na štetu prava koja im pripadaju u postupku, te se stručna pomoć inspektora odnosi na sve stranke u postupku inspekcijskog nadzora.
Kod pružanja stručne pomoći neukoj stranci inspektor ne može