Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:

ZAKON

O IZVRŠENjU I OBEZBEĐENjU

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 31 od 9. maja 2011)

Deo prvi

OSNOVNE ODREDBE

Sadržina zakona

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se postupak prinudnog ostvarivanja potraživanja (u daljem tekstu: postupak izvršenja) i obezbeđenja potraživanja (u daljem tekstu: postupak obezbeđenja), na osnovu domaće ili strane izvršne ili verodostojne isprave ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Ovim zakonom uređuje se i sprovođenje izvršenja i obezbeđenja, kao i uslovi za obavljanje delatnosti izvršitelja.

Pokretanje i sprovođenje postupka

Član 2.

Postupak izvršenja i postupak obezbeđenja pokreću se na predlog izvršnog poverioca ili po službenoj dužnosti kada je to zakonom određeno.
Izvršenje i obezbeđenje određuje sud, ako ovim zakonom nije drugačije određeno, a sprovodi ga sud ili izvršitelj.

Nadležnost suda

Član 3.

Za odlučivanje u postupku izvršenja i obezbeđenja stvarno je nadležan osnovni i privredni sud, u skladu sa zakonom koji određuje nadležnost sudova, izuzev za odlučivanje po vanrednim pravnim lekovima, u kom slučaju se nadležnost suda određuje u skladu sa zakonom.
Sud je isključivo nadležan za sprovođenje izvršenja odluka u vezi sa porodičnim odnosima i za izvršenje radi vraćanja zaposlenog na rad.
Sud nadležan za određivanje izvršenja ili obezbeđenja je sud na čijem području izvršni dužnik ima prebivalište ili boravište, odnosno sedište, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Sud nadležan za određivanje izvršenja ili obezbeđenja na nepokretnostima izvršnog dužnika, uključujući i izvršenje radi iseljenja i predaje stvari, je sud na čijem području se nepokretnost nalazi.
Ako se nepokretnosti nalaze na području više sudova nadležan je sud kod koga je izvršni poverilac prvo podneo predlog za izvršenje.
Sud pred kojim je postupak pokrenut zadržava nadležnost i kad je ovim zakonom propisana nadležnost više sudova.

Nadležnost izvršitelja

Član 4.

Izvršitelj sprovodi izvršenje na osnovu rešenja suda za čije je područje imenovan i privremene mere suda, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Kada izvršitelj preduzima radnje sprovođenja izvršenja na osnovu rešenja suda iz stava 1. ovog člana izvan područja za koje je imenovan, ove radnje može preduzeti lično ili preko izvršitelja sa drugog područja.
Izvršitelj i sud ne mogu istovremeno sprovoditi izvršenje na osnovu istog rešenja o izvršenju.

Sastav suda

Član 5.

Izvršni postupak u prvom stepenu vodi i odluke donosi sudija pojedinac, a u drugom stepenu veće sastavljeno od troje sudija istog suda, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Sudijski pomoćnik može u postupku preduzimati sve sudske radnje, izuzev onih koje predstavljaju odlučivanje.
Sudijski pomoćnik može obavljati poslove sudskog izvršitelja u postupku sprovođenja izvršenja, po nalogu sudije.

Načelo hitnosti

Član 6.

Postupak izvršenja i obezbeđenja je hitan.
U postupku izvršenja i obezbeđenja odlaganje nije dozvoljeno, osim ako zakonom nije izričito propisano drugačije.

Rokovi za postupanje

Član 7.

O predlogu za izvršenje sud je dužan da odluči u roku od pet radnih dana od dana podnošenja predloga i da odluku dostavi strankama u roku od pet radnih dana od dana donošenja, osim ako se predlog za izvršenje zasniva na stranoj izvršnoj ispravi koja nije prethodno priznata od domaćeg suda. U slučaju da o priznanju strane izvršne isprave odlučuje sud nadležan za njeno izvršenje, sud je dužan da o predlogu za izvršenje odluči u roku od 30 dana od dana podnošenja predloga, ukoliko je predlog za izvršenje podnet istovremeno sa predlogom za priznanje strane izvršne isprave.
Rokovi koje određuje sud za preduzimanje određenih radnji ne mogu biti duži od pet radnih dana, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Stranka koja nije preduzela radnju u roku koji je određen zakonom ili koji je odredio sud, gubi pravo na preduzimanje te radnje.

Načelo formalnog legaliteta

Član 8.

Sud je dužan da donese rešenje o izvršenju kada su za to ispunjeni uslovi određeni zakonom.
Sud, odnosno izvršitelj dužan je da preduzme radnje sprovođenja izvršenja kada su za to ispunjeni uslovi.
Izvršitelj sprovodi izvršenje na osnovu rešenja o izvršenju, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Redosled postupanja i redosled namirenja

Član 9.

Više izvršnih poverilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja prema istom izvršnom dužniku i na istom predmetu izvršenja, namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, osim kada je ovim zakonom drugačije propisano.
Ako se u slučaju iz stava 1. ovog člana istovremeno vodi izvršni postupak i pred drugim državnim organom na osnovu propisa o prednosti izvršenja pred određenim organom sud, odnosno izvršitelj će prekinuti izvršni postupak.
Založno pravo izvršni poverilac stiče upisom u javnu knjigu, odnosno u odgovarajući javni registar, osim ako je drugačije određeno ovim zakonom.
Sud, odnosno izvršitelj je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtevaju da se postupi drugačije o čemu je dužan da sačini službenu belešku i zatraži pismenu saglasnost predsednika suda.
Odredbe drugih zakona koje propisuju prekid ili odlaganje izvršnog postupka neće se primenjivati u izvršnom postupku koji se sprovodi po predlogu za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
U slučaju iz stava 5. ovog člana sud će zastati sa izvršnim postupkom, u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku.

Primena odredaba Zakona o parničnom postupku

Član 10.

U postupku izvršenja i obezbeđenja shodno se primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Značenje pojedinih reči i izraza

Član 11.

Reči i izrazi upotrebljeni u ovom zakonu imaju sledeće značenje:
1) "potraživanje" označava pravo izvršnog poverioca da od izvršnog dužnika zahteva određeno davanje, činjenje, nečinjenje ili trpljenje;
2) "izvršni poverilac" označava lice čije se potraživanje ostvaruje u postupku izvršenja i obezbeđenja;
3) "izvršni dužnik" označava lice prema kome se ostvaruje potraživanje u postupku izvršenja i obezbeđenja;
4) "stranka" označava izvršnog poverioca i izvršnog dužnika;
5) "učesnik" označava svako lice koje u postupku izvršenja ili obezbeđenja ostvaruje neko svoje pravo ili pravni interes, a nije stranka u postupku;
6) "treće lice" je lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima pravo koje sprečava izvršenje;
7) "sudski izvršitelj" označava službeno lice zaposleno u sudu koji po nalogu ili uputstvu sudije neposredno preduzima pojedine radnje izvršenja;
8) "izvršitelj" označava fizičko lice koje imenuje ministar nadležan za pravosuđe da u statusu službenog lica sprovodi izvršenje u granicama rešenja o izvršenju i da vrši druga ovlašćenja koja su mu ovim zakonom poverena;
9) "organizacija za prinudnu naplatu" je poseban organizacioni deo Narodne banke Srbije, koji postupajući po nalogu suda ili izvršitelja vrši prenos novčanih sredstava sa računa izvršnog dužnika;
10) "poljoprivrednik" označava lice kome je poljoprivredna proizvodnja pretežni izvor prihoda;
11) "javna knjiga" označava katastar nepokretnosti ili druge javne knjige, odnosno registar određen zakonom za evidenciju ili upis prava na nepokretnostima, akcijama i drugim sredstvima izvršenja, kao i druge odgovarajuće registre određene zakonom;
12) "predbeležba" označava vrstu upisa u javne knjige kojima se uslo
Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas: