(Objavljeno u "Sl. listu SFRJ - Međunarodni ugovori", br. 30/72)
ČLAN 1
Ratifikuje se Bečka konvencija o ugovornom pravu, potpisana 23. marta 1969. godine u Beču, u originalu na engleskom, kineskom, španskom, francuskom i ruskom jeziku.
ČLAN 2
Tekst, Konvencije u originalu na francuskom jeziku i u prevodu glasi:
BEČKA KONVENCIJA O UGOVORNOM PRAVU
Države članice ove konvencije,
uzimajući u obzir suštinsku ulogu ugovora u istoriji međunarodnih odnosa,
priznavajući sve veći značaj ugovora kao izvora međunarodnog prava i sredstva za razvijanje miroljubive saradnje među narodima bez obzira na njihovo ustavno i društveno uređenje,
konstatujući da su principi slobodnog pristanka i dobronamernosti i pravilo pasta sunt servanda opšte priznati,
potvrđujući da sporovi u vezi sa ugovorom treba da budu kao i ostali međunarodni sporovi rešavani mirnim putem i u skladu sa principima pravde i međunarodnog prava,
podsećajući na rešenost naroda Ujedinjenih nacija da stvore uslove neophodne za očuvanje pravde i poštovanje obaveza proizašlih iz ugovora,
svesne principa međunarodnog prava unetih u Povelju Ujedinjenih nacija kao što su principi koji se tiču ravnopravnosti naroda i njihovog prava na samoopredeljenje, suverene jednakosti i nezavisnosti svih država, nemešanja u unutrašnje poslove država, zabrane pretnje i upotrebe sile i opšteg i stvarnog poštovanja prava čoveka i osnovnih sloboda za sve,
ubeđene da će kodifikacija i postepeni razvoj ugovornog prava koji su ostvareni u ovoj konvenciji služiti ciljevima Ujedinjenih nacija izraženim u Povelji, a to su: očuvanje međunarodnog mira i bezbednosti, razvoj prijateljskih odnosa među narodima i ostvarenjima međunarodne saradnje,
potvrđujući da će pitanja koja nisu rešena odredbama ove konvencije i dalje biti regulisana pravilima međunarodnog običajnog prava,
složile su se o sledećem:
Deo I
UVOD
Član 1
Domašaj ove konvencije
Ova konvencija primenjuje se na ugovore između država.
Član 2
Upotrebljeni izrazi
1. Za svrhu ove konvencije:
a) izraz "ugovor" označava međunarodni sporazum zaključen pismeno između država i koji je regulisan međunarodnim pravom, bilo da je sadržan u jednom instrumentu ili u dva ili više instrumenata međusobno povezanih, bez obzira na njegov poseban naziv;
b) izrazi "ratifikacija", "prihvatanje", "odobravanje" i "pristupanje" označavaju, zavisno od slučaja, međunarodni akt kojim država na međunarodnom planu daje svoj pristanak da bude vezana ugovorom;
c) izraz "punomoćje" označava dokument koji je izdala nadležna vlast jedne države, a kojim se određuju jedno ili više lica da predstavljaju državu prilikom pregovora, usvajanja ili overavanja teksta nekog ugovora, da izraze pristanak države da bude vezana ugovorom ili da izvrše bilo koju drugu radnju u vezi sa ugovorom;
d) izraz "rezerva" označava jednostranu izjavu, bez obzira kako je sastavljena ili nazvana, koju daje država prilikom potpisivanja, ratifikovanja, prihvatanja ili odobravanja ugovora ili prilikom pristupanja tom ugovoru kojim želi da isključi ili izmeni pravno dejstvo nekih odredaba ugovora u pogledu njihove primene na tu državu;
e) izraz "država koja je učestvovala u pregovorima"označava državu koja je učestvovala u izradi i usvajanju teksta ugovora;
f) izraz "država ugovornica" označava državu koja je pristala da bude vezana ugovorom, bilo da je ugovor stupio na snagu ili ne;
g) izraz "članica" označava državu koja je pristala da bude vezana ugovorom i za koju je ugovor stupio na snagu;
h) izraz "treća država" označava državu koja nije članica ugovora;
i) izraz "međunarodna organizacija" označava međunarodnu organizaciju.
2. Odredbe tačke 1 koje se odnose na izraze upotrebljene u ovoj konvenciji ne idu na štetu upotrebe ovih izraza niti smisla koji im se može dati u unutrašnjem pravu jedne države.
Član 3
Međunarodni sporazumi koji ne ulaze u okvir ove konvencije
Činjenica da se ova konvencija ne primenjuje na međunarodne sporazume zaključene između država i drugih subjekata međunarodnog prava ili između ovih drugih subjekata međunarodnog prava, kao i na međunarodne sporazume koji nisu zaključeni pismenim putem, ne ide na uštrb:
a) pravne vrednosti ovih sporazuma;
b) primene na ove sporazume svih pravila izraženih u ovoj konvenciji, pod koja će potpadati u skladu sa međunarodnim pravom nezavisno od ove konvencije;
c) primene Konvencije na odnose između država koji su regulisani međunarodnim sporazumima čije su isto tako članice ostali subjekti međunarodnog prava.
Član 4
Nepovratno dejstvo ove konvencije
Bez štete za primenu svih pravila izraženih u ovoj konvenciji, pod koja bi ugovori potpadali u skladu sa međunarodnim pravom nezavisno od ove konvencije, ona se primenjuje isključivo na ugovore koje države zaključe posle njenog stupanja na snagu u odnosu na te države.
Član 5
Ugovori kojima se osnivaju međunarodne organizacije i ugovori
koje usvoji jedna međunarodna organizacija
Ova konvencija se primenjuje na svaki ugovor koji predstavlja ustavni akt jedne međunarodne organizacije i na svaki ugovor koji usvoji jedna međunarodna organizacija, pod rezervom svakog odgovarajućeg pravila organizacije.
Deo II
ZAKLjUČENjE I STUPANjE NA SNAGU UGOVORA
Odeljak 1
ZAKLjUČIVANjE UGOVORA
Član 6
Sposobnost država da zaključuju ugovore
Svaka država ima sposobnost da zaključuje ugovore.
Član 7
Punomoćja
1. Jedno lice se smatra predstavnikom države u cilju usvajanja ili overavanja teksta nekog ugovora ili izražavanja pristanka države da bude vezana ugovorom:
a) ako podnese odgovarajuće punomoćje; ili
b) ako proizilazi iz prakse zainteresovanih država ili drugih okolnosti da su imale nameru da ovo lice smatraju kao predstavnika države u tom cilju i da ne zahtevaju podnošenje punomoćja.
2. Na osnovu svojih funkcija i bez obaveze podnošenja punomoćja smatraju se kao predstavnici svoje države:
a) šefovi država, šefovi vlada i ministri inostranih poslova, za sve akte koji se odnose na zaključenje ugovora;
b) šefovi diplomatskih misija, za usvajanje teksta ugovora između države koja akredituje i države kod koje se akredituje;
c) akreditovani predstavnici država na međunarodnoj konferenciji ili kod međunarodne organizacije ili nekog njenog organa, za usvajanje teksta ugovora na toj konferenciji, u toj organizaciji ili tom organu.
Član 8
Naknadno potvrđivanje akta izvršenog bez ovlašćenja
Akt koji u vezi sa zaključenjem ugovora izvrši lice koje se, na osnovu člana 7, ne može smatrati ovlašćenim da predstavlja državu u tom cilju, bez pravnog je dejstva, osim ako ga ta država docnije ne potvrdi.
Član 9
Usvajanje teksta
1. Usvajanje teksta ugovora vrši se uz pristanak svih država koje su učestvovale u njegovoj izradi, osim u slučajevima predviđenim u tački 2.
2. Usvajanje teksta ugovora na međunarodnoj konferenciji vrši se dvotrećinskom većinom država koje su prisutne i koje glasaju, osim ako ove države, istom većinom, ne odluče da primene neko drugo pravilo.
Član 10
Overavanje teksta
Da je jedan tekst ugovora verodostojan i konačan utvrđuje se:
a) prema postupku utvrđenom u ovom tekstu ili o kojem su se dogovorile države koje su učestvovale u izradi ugovora ili,
b) u koliko ne postoji takav postupak, potpisom, potpisom ad referendum ili parafom predstavnika tih država teksta ugovora ili završnog akta konferencije u koji je tekst unet.
Član 11
Način izražavanja pristanka radi vezivanja ugovorom
Pristanak jedne države da bude vezana ugovorom može biti izražen potpisivanjem, razmenom instrumenata koji sačinjavaju ugovor, ratifikacijom, prihvatanjem, odobravanjem ili pristupanjem ili na svaki drugi dogovoren način.
Član 12
Izražavanje pristanka radi vezivanja ugovorom putem potpisivanja
1. Pristanak jedne države da bude vezana ugovorom izražava se potpisom predstavnika te države:
a) ako ugovor predviđa da će potpis imati to dejstvo;
b) ako se uostalom utvrdi da su se države koje su učestvovale na pregovorima dogovorile da će potpis imati to dejstvo; ili
c) ako namera države da da to dejstvo potpisu proističe iz punomoćja njenog predstavnika ili je izražena u toku pregovora.
2. Za svrhe tačke 1:
a) parafiranje jednog teksta važi kao i potpisivanje ugovora, ako se utvrdi da su se države koje su učestvovale na pregovorima tako dogovorile;
b) potpisivanje ad referendum ugovora od strane predstavnika jedne države, ako ova država to potvrdi, važi kao konačno potpisivanje ugovora.
Član 13
Izražavanje pristanka radi vezivanja ugovorom putem razmene instrumenata
koji sačinjavaju ugovor
Pristanak država da budu vezane ugovorom koji sačinjavaju međusobno razmenjeni instrumenti izražava se ovom razmenom:
a) ako instrumenti predviđaju da će njihova razmena imati to dejstvo; ili
b) ako se na drugi način utvrdi da su se te države dogovorile da će razmena instrumenata imati to dejstvo.
Član 14
Izražavanje pristanka radi vezivanja ugovorom putem ratifikacije,
prihvatanja ili odobravanja
1. Pristanak države da bude vezana ugovorom izražava se putem ratifikacije:
a) ako ugovor predviđa da se pristanak izrazi ratifikacijom;
b) ako je na drugi način utvrđeno da su se države koje su učestvovale u pregovorima dogovorile da je potrebna ratifikacija;
c) ako je predstavnik te države potpisao ugovor pod rezervom ratifikacije; ili
d) ako namera te države da potpiše ugovor pod rezervom ratifikacije proizilazi iz punomoćja njenog predstavnika ili je izražena u toku pregovora.
2. Pristanak države da bude vezana ugovorom izražava se putem prihvatanja ili odobravanja u uslovima sličnim onima koji se primenjuju na ratifikaciju.
Član 15
Izražavanje pristanka radi vezivanja ugovorom putem pristupanja
Pristanak jedne države da bude vezana ugovorom izražava se putem pristupanja:
a) ako ugovor predviđa da ovaj pristanak može ta država da izrazi putem pristupanja;
b) ako je na drugi način utvrđeno da su se države koje su učestvovale u pregovorima dogovorile da ta država može da izrazi pristanak putem pristupanja; ili
c) ako su se sve članice docnije dogovorile da ta država može da izrazi ovaj pristanak putem pristupanja.
Član 16
Razmena ili deponovanje instrumenata o ratifikaciji, prihvatanju,
odobravanju ili pristupanju
Osim ako ugovorom nije drugačije određeno, instrumenti o ratifikaciji prihvatanju, odobravanju ili pristupanju utvrđuju pristanak države da bude vezana ugovorom u trenutku:
a) njihove razmene između država ugovornica;
b) njihovog deponovanja kod depozitera; ili
c) njihovog saopštavanja državama ugovornicama ili depozitaru, ako je tako dogovoreno.
Član 17
Pristanak države da bude vezana jednim delom ugovora i izbor
između različitih odredaba
1. Bez štete po članove 19 do 23, pristanak jedne države da bude vezana jednim delom ugovora ima dejstvo samo ako to dozvoljava ugovor ili ako ostale države ugovornice na to pristanu.
2. Pristanak jedne države da bude vezana ugovorom koji omogućuje izbor između različitih odredaba ima dejstvo samo ako su odredbe na koje se odnosi jasno određene.
Član 18
Obaveza da se ugovor ne liši svog predmeta i svog cilja pre njegovog
stupanja na snagu
Država treba da se uzdrži od akata koji bi lišili ugovor njegovog predmeta i njegovog cilja:
a) ako je potpisala ugovor ili razmenila instrumente koji sačinjavaju ugovor pod rezervom ratifikacije, prihvatanja ili odobravanja sve dok ne ispolji nameru da ne postane članica ugovora; ili
b) ako je izrazila svoj pristanak da bude vezana ugovorom u periodu koji prethodi stupanju na snagu ugovora i pod uslovom da se to stupanje na snagu bez razloga ne odloži.
Odeljak 2
REZERVE
Član 19
Formulisanje rezervi
U trenutku potpisivanja, ratifikovanja, prihvaćanja, odobravanja ugovora ili pristupanja ugovoru, jedna država može staviti rezervu, osim ako:
a) ta rezerva nije zabranjena ugovorom;
b) ugovor raspolaže samo određenim rezervama, među kojima se ne nalazi rezerva u pitanju; ali ako je
c) rezerva, u slučajevima koji nisu pomenuti u stavovima a) i b), nespojiva sa predmetom i ciljem ugovora.
Član 20
Prihvatanje rezervi i primedbe na rezerve
1. Rezerva koja je izričito dozvoljena ugovorom ne mora da bude docnije prihvaćena od strane ostalih država ugovornica, osim ako to ugovor ne predviđa.
2. Ako usled ograničenog broja država koje su učestvovale na pregovorima, kao i predmeta i cilja ugovora proizilazi da je primena ugovora u celini između članica bitan uslov pristanka svake od njih da bude vezana ugovorom, rezervu treba da prihvate sve članice.
3. Ako ugovor predstavlja ustavni akt međunarodne organizacije, i ako o tome nije drukčije odlučeno, rezerva zahteva prihvatanje od strane nadležnog organa te organizacije.
4. U drugim slučajevima osim onih koji su pomenuti u prethodnim tačkama i ukoliko ugovor ne određuje drugačije:
a) prihvatanje rezerve od strane neke druge države ima za posledicu da država koja je stavila rezervu postane članica ugovora u odnosu na tu drugu državu, ako je ugovor na snazi ili ako stupa na snagu za te države;
b) primedba koju učini druga država ugovornica na rezervu ne sprečava ugovor da stupi na snagu između države koja je stavila primedbu i države koja je učinila rezervu, osim ako država koja je stavila primedbu nije jasno izrazila suprotnu nameru;
c) akt koji izražava pristanak države da bude vezana ugovorom i koji sadrži rezervu ima dejstvo čim je makar i neka druga država ugovornica prihvatila rezervu.
5. U svrhe tač. 2 i 4, osim ako ugovor drukčije ne odredi, smatra se da je neka država prihvatila rezervu ako ne stavi primedbu na rezervu bilo do isteka 12 meseci od datuma prijema saopštenja o tome, bilo na dan kada je dala pristanak da bude vezana ugovorom ako ja ovaj datum docniji.