Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:
Na osnovu člana 43. Carinskog zakona ("Službeni list SRJ", br. 45/92), savezni ministar za finansije propisuje

PRAVILNIK

O USLOVIMA I NAČINU UTVRĐIVANjA CARINSKE OSNOVICE

(Objavljen u "Sl. listu SRJ", br. 54/92)

Član 1.

Ovim pravilnikom propisuju se uslovi i način utvrđivanja carinske osnovice u skladu sa čl. 32. do 42. Carinskog zakona.

Član 2.

Stvarno plaćenom cenom ili cenom koju treba platiti za robu koja se uvozi smatraju se sva plaćanja za tu robu koja je kupac izvršio ili treba da izvrši prodavcu neposredno ili posredno. Plaćanjem se smatra plaćanje u novcu i plaćanje na drugi način.

Član 3.

Carinska osnovica, u smislu člana 32. Carinskog zakona, jeste ugovorena cena nezavisno od vremena zaključenja ugovora o kupoprodaji.

Član 4.

U carinsku osnovicu, saglasno članu 32. stav 3. tačka 2. Carinskog zakona, ne uračunavaju se troškovi i izdaci za izgradnju, podizanje, montažu i održavanje industrijskih postrojenja, mašina ili opreme i izdaci za tehničku pomoć, koji u vezi s tom robom, nastaju posle njenog uvoza, pod uslovom da su ti troškovi i izdaci ugovorom posebno iskazani.

Član 5.

Ograničenjima za kupca iz člana 32. stav 3. tačka 3. Carinskog zakona koja se odnose na pravo raspolaganja ili korišćenja robe, a ne utiču bitno na vrednost robe koja se carini, smatraju se ograničenjima roka u kome kupac ne može da reklamira, izlaže ili prodaje robu i dr.

Član 6.

Smatra se da uslov ili obaveza iz člana 32. stav 3. tačka 4. Carinskog zakona, zbog koje se carinska osnovica ne može utvrditi na osnovu ugovorene cene, postoji:
1) ako prodavac utvrđuje cenu robe koja se uvozi pod uslovom da kupac kupi i drugu robu u određenim količinama;
2) ako cena robe koja se uvozi zavisi od cene ili cena po kojima kupac prodaje drugu robu prodavcu robe koja se uvozi;
3) ako se cena robe koja se uvozi utvrđuje pod određenim uslovom, na primer kad prodavac prodaje kupcu poluproizvod, s tim da od kupca primi određenu količinu gotove robe.

Član 7.

Ugovorena cena će se prihvatiti za carinsku osnovicu i pored uslova iz tačke 5. stava 3. člana 32. Carinskog zakona ako se carinska osnovica poveća za deo iznosa ostvarenog preprodajom, ustupanjem ili korišćenjem uvezene robe, saglasno članu 36. stav 1. tačka 10. tog zakona.

Član 8.

Smatra se da su kupac i prodavac uzajamno povezani;
1) ako prodavac, odnosno kupac preko svog predstavnika učestvuje u rukovođenju firmom kupca, odnosno prodavca;
2) ako su registrovani kao poslovni partneri;
3) ako je kupac zaposlen kod prodavca i obrnuto;
4) ako prodavac po osnovu uloženog kapitala učestvuje u glasanju u odgovarajućim telima kupca ili obrnuto;
5) ako prodavac neposredno ili posredno kontroliše kupca ili obrnuto;
6) ako su u srodstvu do četvrtog stepena.
Ako je kupac isključivi zastupnik prodavca, odnosno ako je prodavac isključivi zastupnik kupca, bez obzira na to kako je ugovorom naznačeno, smatra se da su uzajamno povezani ako je ispunjen neki od uslova iz stava 1. ovog člana.

Član 9.

Carinarnica će, u smislu tačke 6. stava 3. člana 32. Carinskog zakona, pristupiti utvrđivanju uticaja uzajamne povezanosti na ugovorenu cenu samo ako osnovano pretpostavlja da je na tu cenu uticala povezanost između kupca i prodavca iz člana 8. ovog pravilnika. Sa svojom pretpostavkom carinarnica upoznaje uvoznika i omogućava mu da pruži odgovarajuće dokaze o tome da uzajamna povezanost nije uticala na ugovorenu cenu.
U kupoprodaji između uzajamno povezanih lica ugovorena cena će se prihvatiti i roba vrednovati u skladu s odredbama člana 32. Carinskog zakona ako uvoznik dokaže da je ta cena približna jednoj od sledećih cena:
1) ugovorenoj ceni istovetne ili slične robe uvezene u isto ili približno isto vreme, pod uslovom da između kupca i prodavca nije postojala uzajamna povezanost;
2) ceni istovetne ili slične robe utvrđenoj u skladu sa odredbom člana 34. stav 1. tač. 1. i 2. Carinskog zakona.
Prilikom poređenja cena robe iz stava 2. ovog člana uzimaju se u obzir i nivo kupoprodaje i količina, kao i troškovi predviđeni u članu 36. Carinskog zakona.
Cene iz stava 2. ovog člana mogu se koristiti samo za svrhe poređenja, a ne i za svrhe utvrđivanja carinske osnovice.

Član 10.

Ako se carinska osnovica robe koja se uvozi ne može utvrditi na osnovu člana 32. stav 2. Carinskog zakona, kao carinska osnovica, saglasno članu 33. st. 1. i 2. tog zakona uzeće se ugovorena cena istovetne ili slične robe kupljene radi uvoza, a uvezene u isto ili približno isto vreme kad i roba koja se carini.
Prilikom utvrđivanja carinske osnovice na osnovu cene istovetne ili slične robe, uzeće se ugovorena cena robe koju je proizveo isti proizvođač, a ako ta cena ne postoji, uzeće se cena robe koju je proizveo drugi proizvođač u zemlji izvoza.
Istovetnom robom smatra se roba koja je po svojim fizičkim svojstvima, kvalitetu i trgovačkom ugledu istovetna s robom koja se uvozi. Neznatne razlike u izgledu neće uticati na to da se roba smatra istovetnom.
Sličnom robom smatra se roba koja ima slična svojstva i sastav materijala koji joj omogućuje da se koristi za iste namene kao roba koja se uvozi i da u komercijalnom smislu zameni tu robu.
Ugovorena cena istovetne ili slične robe koriguje se za različite troškove i druge izdatke predviđene u članu 36. Carinskog zakona.

Član 11.

Ako se prilikom utvrđivanja carinske osnovice, saglasno članu 33. stav 3. Carinskog zakona, ne raspolaže ugovornom cenom istovetne ili slične robe prodate u istom obliku kupoprodaje i u približno istoj količini kao i roba koja se carini, koristiće se ugovorna cena istovetne ili slične robe prodate u različitom obliku kupoprodaje ili u različitim količinama, i to:
1) u istom obliku kupoprodaje, a u različitim količinama;
2) u različitom obliku kupoprodaje, a u približno istim količinama;
3) u različitom obliku kupoprodaje i različitim količinama.
Ugovorena cena istovetne ili slične robe koriguje se s obzirom na različit oblik kupoprodaje ili količine robe, kao i različite troškove i druge izdatke predviđene u članu 36. Carinskog zakona.

Član 12.

Kao cena po jedinici mere po kojoj se uvezena roba, odnosno istovetna ili slična uvezena roba prodaje u Jugoslaviji u najvećoj ukupnoj količini u smislu člana 34. stav 1. tačka 1. Carinskog zakona, smatra se cena po kojoj se najveći ukupan broj jedinica te robe prodaje licima koja nisu uzajamno povezana sa licima od kojih takvu robu kupuju, pri prvoj kupoprodaji posle uvoza izvršenog u isto ili približno isto vreme kad se uvozi roba koja se carini.
Za utvrđivanje carinske osnovice u smislu stava 1. ovog člana neće se uzeti u obzir cena po jedinici mere po kojoj se uvezena roba, odnosno istovetna ili slična uvezena roba prodaje u Jugoslaviji ako kupac obezbeđuje prodavcu, neposredno ili posredno, besplatno ili po sniženoj ceni, robu ili usluge predviđene u članu 36. stav 1. tač. 6, 7, 8. i 11. Carinskog zakona.

Član 13.

Iznos provizije ili dobiti i opštih troškova koji se odnose na prodaju iz člana 34. stav 1. tačka 1. alineja 1. Carinskog zakona prijavljuje uvoznik.

Član 14.

Ako se carinska osnovica utvrđuje na osnovu obračunate vrednosti u smislu člana 34. stav 2. Carinskog zakona, podatke o elementima koji čine obračunatu vrednost pribaviće uvoznik od proizvođača.

Član 15.

Utvrđivanje carinske osnovice, saglasno odredbama člana 35. stav 1. Carinskog zakona, vrši se na osnovu raspoloživih podataka u Jugoslaviji, i to prema prethodno utvrđenim carinskim osnovicama za robu koja je uvezena.
Utvrđivanje carinske osnovice prema stavu 1. ovog člana vrši se korišćenjem metoda vrednovanja iz odredaba čl. 32. do 34. Carinskog zakona, uz manja odstupanja, i to:
1) u odnosu na vreme utvrđivanja carinske osnovice istovetne ili slične robe iz člana 10. stav 1. ovog pravilnika;
2) od ugovorene cene istovetne ili slične robe koja je proizvedena u drugoj zemlji;
3) od carinske osnovice istovetne ili slične robe, utvrđene na osnovu člana 34. stav 1. tač. 1. i 2. Carinskog zakona.

Član 16.

Ako se roba prevozi u pomorskom ili vazdušnom saobraćaju, kao mesto ulaska robe u carinsko područje Jugoslavije, saglasno članu 32. stav 3. tačka 1. Carinskog zakona, smatra se mesto istovara robe u luci, odnosno na vazduhoplovnom pristaništu otvorenom za međunarodni saobraćaj, a ako se roba prevozi drugim vidovima saobraćaja - granični prelaz otvoren za međunarodni saobraćaj.

Član 17.

Ako su troškovi prevoza u ispravama priloženim uz carinsku deklaraciju ugovoreni do mesta isporuke u carinskom području Jugoslavije, troškovi prevoza od mesta ulaska u carinsko područje Jugoslavije do mesta isporuke ne uračunavaju se u carinsku osnovicu.
Ako su troškovi prevoza do mesta isporuke ugovoreni na osnovu posebne tarife prema kojoj troškovi prevoza opadaju zavisno od dužine puta i težine robe, troškovi prevoza od mesta ulaska u carinsko područje Jugoslavije do mesta isporuke obračunavaju se prema toj tarifi.
Ako su troškovi prevoza ugovoreni do mesta isporuke i ako se visina tih troškova od mesta ulaska u carinsko područje Jugoslavije do mesta isporuke iz ugovora i drugih podnesenih isprava ne može utvrditi, u carinsku osnovicu uračunava se ukupan iznos tih troškova.

Član 18.

Troškovi nastali na ime kolske, odnosno brodske dangube ne smatraju se troškovima prevoza i ne uračunavaju se u carinsku osnovicu.

Član 19.

Ako se roba prevozi prevoznim sredstvima koja nisu u redovnom saobraćaju (sopstvena vozila i dr.), troškovi prevoza obračunavaju se prema prevoznim tarifama koje važe za odnosnu vrstu prevoza robe u redovnom saobraćaju. Uvoznik je dužan da podnese dokaze o tako obračunatim troškovima.

Član 20.

Ako se uvozi oprema koju su domaća preduzeća kupila u inostranstvu i koristila na gradilištima u inostranstvu, kao troškovi prevoza koji se uračunavaju u carinsku osnovicu uzimaju se samo troškovi od gradilišta u inostranstvu sa koga se oprema upućuje u Jugoslaviju do mesta ulaska u carinsko područje Jugoslavije.

Član 21.

Ako se uvoze brodovi, vazduhoplovi ili druga prevozna sredstva na sopstveni pogon, u carinsku osnovicu uračunavaju se samo stvarni troškovi neophodni za dopremanje tih sredstava od mesta preuzimanja do mesta ulaska u carinsko područje Jugoslavije.

Član 22.

Ako su troškovi osiguranja ugovoreni do mesta isporuke i ako se visina tih troškova od mesta ulaska u carinsko područje Jugoslavije do mesta isporuke ne može utvrditi iz ugovora o osiguranju ili iz drugih isprava, u carinsku osnovicu uračunava se ukupan iznos tih troškova.

Član 23.

Sve posredničke provizije u vezi sa prodajom robe (agentska, brokerska, zastupnička, konsignaciona, komisiona, špediterska i dr.), osim provizije za kupovinu koju plaća kupac, i druge provizije u vezi sa osiguranjem i dopremanjem robe i sličnim uslugama koje se plaćaju posrednicima u inostranstvu, ako nisu uračunate u plaćenu cenu ili cenu koju treba platiti, uračunavaju se u carinsku osnovicu.

Član 24.

Troškovi za uobičajenu (standardnu) spoljnu i unutrašnju ambalažu u kojoj se doprema roba koja se carini (sanduci, burad, kartonske kutije, vreće, kese i sl.) uračunavaju se u carinsku osnovicu robe koja se carini i u slučaju kad je ambalaža besplatna (ako ju je uvoznik nabavio od drugog prodavca).
Troškovi za ambalažu koja se šalje posebno, u istoj ili u posebnoj pošiljci, i troškovi za ambalažu izrađenu od neuobičajenog (nestandardnog), odnosno specijalno naručenog materijala (koferi, torbe, ambalaža od plemenitog metala i drugog skupocenog materijala, ambalaža specijalne izrade i sl.) ne uračunavaju se u carinsku osnovicu robe koja se doprema u toj ambalaži.
Carinska osnovica