Zaštitna funkcija jugoslovenskog krivičnog zakonodavstva
Član 1.
(1) Krivično zakonodavstvo u Saveznoj Republici Jugoslaviji zaštićuje od nasilja, samovolje, kršenja ustavnosti i zakonitosti i drugih društveno opasnih dela, osnovna prava i slobode čoveka i građanina, nezavisnost i bezbednost zemlje i ustavom utvrđeni poredak.
(2) Ova zaštita ostvaruje se određivanjem koja su društveno opasna dela krivična dela, propisivanjem kazni i drugih krivičnih sankcija za ta dela i izricanjem tih sankcija, u zakonom utvrđenom postupku, učiniocima krivičnih dela.
Osnov i granice krivičnopravne prinude
Član 2.
Zaštita čoveka i drugih osnovnih vrednosti društva i primenjivanje krivičnopravne prinude u meri u kojoj je to nužno za suzbijanje društveno opasnih delatnosti, predstavljaju osnov i granice za određivanje krivičnih dela i propisivanje krivičnih sankcija.
Zakonitost u određivanju krivičnih dela i propisivanju krivičnih sankcija
Član 3.
Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivična sankcija za delo koje, pre nego što je učinjeno, nije zakonom bilo određeno kao krivično delo i za koje nije bila zakonom propisana kazna.
Obavezno primenjivanje blažeg krivičnog zakona
Član 4.
(1) Na učinioca krivičnog dela primenjuje se zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela.
(2) Ako je posle izvršenja krivičnog dela izmenjen zakon, jednom ili više puta, primeniće se zakon koji je blaži za učinioca.
(3) Ako je u vreme izvršenja krivičnog dela za to krivično delo bila propisana smrtna kazna, učiniocu krivičnog dela može se izreći kazna zatvora od četrdeset godina.
Krivične sankcije i njihova opšta svrha
Član 5.
(1) Krivične sankcije su: kazne, uslovna osuda i sudska opomena, mere bezbednosti i vaspitne mere.
(2) Opšta svrha propisivanja i izricanja krivičnih sankcija je suzbijanje društveno opasnih delatnosti kojima se povređuju ili ugrožavaju društvene vrednosti zaštićene krivičnim zakonodavstvom.
Ograničenja u izvršenju krivičnih sankcija
Član 6.
Učiniocu krivičnog dela u izvršenju krivične sankcije mogu biti oduzeta ili ograničena određena prava samo u meri koja odgovara prirodi i sadržini te sankcije i samo na način kojim se obezbeđuje poštovanje ličnosti učinioca i njegovog ljudskog dostojanstva.
Važenje opšteg dela
Član 7.
Odredbe opšteg dela ovog zakona važe za sva krivična dela određena u saveznim zakonima i zakonima republika.
Glava druga
KRIVIČNO DELO I KRIVIČNA ODGOVORNOST
1. OPŠTE ODREDBE O KRIVIČNOM DELU I KRIVIČNOJ ODGOVORNOSTI
Krivično delo
Član 8.
(1) Krivično delo je društveno opasno delo koje je zakonom određeno kao krivično delo i čija su obeležja određena zakonom.
(2) Nije krivično delo ono delo koje, iako sadrži obeležja krivičnog dela određena zakonom, predstavlja neznatnu društvenu opasnost zbog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posledica.
Nužna odbrana
Član 9.
(1) Nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.
(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.
(3) Učinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinio usled jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, može se i osloboditi od kazne.
Krajnja nužda
Član 10.
(1) Nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.
(2) Krajnja nužda postoji kad je delo učinjeno radi toga da učinilac otkloni od sebe ili drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom učinjeno zlo nije veće od zla koje je pretilo.
(3) Učinilac koji je sam izazvao opasnost ali iz nehata, ili je prekoračio granice krajnje nužde, može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima - može se i osloboditi od kazne.
(4) Nema krajnje nužde ako je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti.
Krivična odgovornost
Član 11.
(1) Krivično je odgovoran učinilac koji je uračunljiv i koji je krivično delo učinio sa umišljajem ili iz nehata.
(2) Za krivično delo učinjeno iz nehata učinilac je krivično odgovoran samo kad to zakon određuje.
Uračunljivost
Član 12.
(1) Nije uračunljiv učinilac koji u vreme izvršenja krivičnog dela nije mogao shvatiti značaj svog dela ili nije mogao upravljati svojim postupcima usled trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja (neuračunljivosti).
(2) Učinilac krivičnog dela čija je sposobnost da shvati značaj svog dela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena usled nekog stanja iz stava 1. ovog člana može se blaže kazniti (bitno smanjena uračunljivost).
(3) Krivično je odgovoran učinilac krivičnog dela koji upotrebom alkohola, droga ili na drugi način dovede sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog dela ili upravljati svojim postupcima, ako je pre nego što se doveo u to stanje delo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u odnosu na krivično delo kod njega postojao nehat, a zakon za takvo delo predviđa krivičnu odgovornost i za nehat.
Umišljaj
Član 13.
Krivično delo je učinjeno sa umišljajem kad je učinilac bio svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje, ili kad je bio svestan da usled njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posledica ali je pristao na njeno nastupanje.
Nehat
Član 14.
Krivično delo je učinjeno iz nehata kad je učinilac bio svestan da usled njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posledica, ali je olako držao da će je moći sprečiti ili da ona neće nastupiti, ili kad nije bio svestan mogućnosti nastupanja zabranjene posledice, iako je prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svestan te mogućnosti.
Odgovornost za težu posledicu
Član 15.
Kad je iz krivičnog dela proizašla teža posledica za koju zakon propisuje težu kaznu, ta se kazna može izreći ako je učinilac u odnosu na tu posledicu postupao iz nehata.
Stvarna zabluda
Član 16.
(1) Nije krivično odgovoran učinilac koji u vreme izvršenja krivičnog dela nije bio svestan nekog njegovog zakonom određenog obeležja ili koji je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to delo bilo dozvoljeno.
(2) Ako je učinilac bio u zabludi usled nehata, krivično je odgovoran za krivično delo učinjeno iz nehata kad zakon i za takvo delo određuje krivičnu odgovornost.
Pravna zabluda
Član 17.
Učinilac krivičnog dela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to delo zabranjeno može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne.
2. PRIPREMANjE I POKUŠAJ KRIVIČNOG DELA
Pripremanje
Član 18.
(1) Ko sa umišljajem priprema izvršenje krivičnog dela kazniće se samo kad to zbog posebne društvene opasnosti samog pripremanja zakon izričito određuje.
(2) Pripremanje krivičnog dela može se zakonom odrediti kao posebno krivično delo ili se zakonom može propisati kažnjavanje za pripremanje određenog krivičnog dela.
(3) Kad zakon propisuje kažnjavanje za pripremanje određenog krivičnog dela, pripremanje se može sastojati u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvršenje krivičnog dela, u otklanjanju prepreka za izvršenje krivičnog dela, u dogovaranju, planiranju ili organizovanju sa drugim izvršiocima krivičnog dela, kao i u drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje krivičnog dela a koje ne predstavljaju radnju izvršenja.
Pokušaj
Član 19.
(1) Ko sa umišljajem započne izvršenje krivičnog dela, ali ga ne dovrši, kazniće se za pokušaj krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći zatvor od pet godina ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog dela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.
(2) Učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za krivično delo, a može se i blaže kazniti.
Nepodoban pokušaj
Član 20.
Učinilac koji pokuša da izvrši krivično delo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom predmetu može se osloboditi od kazne.
Dobrovoljni odustanak
Član 21.
(1) Učinilac koji je pripremao ili pokušao izvršenje krivičnog dela, ali je dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja, može se osloboditi od kazne.
(2) U slučaju dobrovoljnog odustanka, učinilac će se kazniti za one radnje koje čine neko drugo samostalno krivično delo.
3. SAUČESNIŠTVO U KRIVIČNOM DELU
Saizvršilaštvo
Član 22.
Ako više lica, učestvovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički učine krivično delo, svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to delo.
Podstrekavanje
Član 23.
(1) Ko drugog sa umišljajem podstrekne da učini krivično delo kazniće se kao da ga je sam učinio.
(2) Ko drugog sa umišljajem podstrekava na izvršenje krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći pet godina zatvora ili teža kazna, a delo ne bude ni pokušano, kazniće se kao za pokušaj krivičnog dela.
Pomaganje
Član 24.
(1) Ko drugome sa umišljajem pomogne u izvršenju krivičnog dela kazniće se kao da ga je sam učinio, a može se i blaže kazniti.
(2) Kao pomaganje u izvršenju krivičnog dela smatra se naročito: davanje saveta ili uputstava kako da se izvrši krivično delo, stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje krivičnog dela, otklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog dela, kao i unapred obećano prikrivanje krivičnog dela, učinioca, sredstava kojima je krivično delo izvršeno, tragova krivičnog dela ili predmeta pribavljenih krivičnim delom.
Granice krivične odgovornosti i kažnjivosti saučesnika
Član 25.
(1) Saizvršilac je krivično odgovoran u granicama svog umišljaja ili nehata, a podstrekač i pomagač - u granicama njihovog umišljaja.
(2) Saizvršilac, podstrekač ili pomagač koji je dobrovoljno sprečio izvršenje krivičnog dela može se osloboditi od kazne. To važi i u slučaju pripremanja krivičnog dela, bez obzira da li je zakonom određeno kao posebno krivično delo ili je zakonom propisano kažnjavanje za pripremanje određenog krivičnog dela (član 18. stav 2).
(3) Lični odnosi, svojstva i okolnosti usled kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost, ili dozvoljava oslobođenje od kazne, ublažavanje ili pooštravanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom izvršiocu, saizvršiocu, podstrekaču ili pomagaču kod koga takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.
Krivična odgovornost i kažnjivost organizatora zločinačkih udruženja
Član 26.
Ko je radi vršenja krivičnih dela stvorio ili iskoristio organizaciju, bandu, zaveru, grupu ili drugo udruženje krivično je odgovoran za sva krivična dela koja su proizašla iz zločinačkog plana tih udruženja i kazniće se kao da ih je sam učinio, bez obzira da li je i u kom svojstvu neposredno učestvovao u izvršenju pojedinog od tih dela.
4. POSEBNE ODREDBE O KRIVIČNOJ ODGOVORNOSTI ZA KRIVIČNA DELA UČINjENA PUTEM ŠTAMPE I DRUGIH SREDSTAVA JAVNOG OBAVEŠTAVANjA I KOMUNICIRANjA
Krivična odgovornost odgovornog urednika
Član 27.
(1) Za krivična dela učinjena putem novina ili druge povremene štampane publikacije, putem radija, televizije ili filmskih novina krivično je odgovoran odgovorni urednik, odnosno lice koje ga je zamenjivalo u vreme objavljivanja informacije:
1) ako je do završetka glavnog pretresa pred prvostepenim sudom autor ostao nepoznat;
2) ako je informacija objavljena bez saglasnosti autora;
3) ako su u vreme objavljivanja informacije postojale stvarne ili pravne smetnje za gonjenje autora, koje i dalje traju.
(2) Nije krivično odgovoran odgovorni urednik, odnosno lice koje ga zamenjuje, ako iz opravdanih razloga nije znao za koju od okolnosti navedenih u tač. 1. do 3. stava 1. ovog člana.
Krivična odgovornost izdavača, štampara i proizvođača
Član 28.
(1) Kad postoje uslovi iz člana 27. ovog zakona, krivično su odgovorni:
1) izdavač - za krivično delo učinjeno putem nepovremene štampane publikacije, a ako nema izdavača ili postoje stvarne ili pravne smetnje za njegovo gonjenje - štampar koji je za to znao;
2) proizvođač - za krivično delo učinjeno putem gramofonske ploče, magnetofonske trake, filma za javno i privatno prikazivanje i dijapozitiva, fonograma, video-sredstava, auditivnih sredstava ili sličnih sredstava komuniciranja namenjenih širem krugu lica.
(2) Ako je izdavač, štampar ili proizvođač pravno lice ili državni organ, krivično je odgovorno lice koje odgovara za izdavanje, štampanje ili proizvodnju.
Primenjivanje opštih odredaba o krivičnoj odgovornosti
Član 29.
Odredbe o krivičnoj odgovornosti lica navedenih u čl. 27. i 28. ovog zakona primenjuju se samo ako ta lica nisu krivično odgovorna po opštim odredbama o krivičnoj odgovornosti ovog zakona.
5. NAČIN, VREME I MESTO IZVRŠENjA KRIVIČNOG DELA
Način izvršenja krivičnog dela
Član 30.
(1) Krivično delo može se izvršiti činjenjem ili nečinjenjem.
(2) Krivično delo može biti izvršeno nečinjenjem samo kad je učinilac propustio činjenje koje je bio dužan da izvrši.
Vreme izvršenja krivičnog dela
Član 31.
Krivično delo učinjeno je u vreme kad je učinilac radio