Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas:
Na osnovu člana 8. stav 1. tačka 5. i člana 12. stav 5. Zakona o radiodifuziji,
Savet Republičke radiodifuzne agencije 26. juna 2007. godine doneo je

KODEKS

PONAŠANjA EMITERA

(Objavljen u "Sl. glasniku RS", br. 63 od 9. jula 2007)

I. UVOD

1. Pravni osnov

Pravni osnov za donošenje Kodeksa ponašanja emitera nalazi se u stavu 5. člana 12. Zakona o radiodifuziji koji glasi:
Agencija donosi opšte obavezujuće uputstvo radi bližeg uređivanja određenih pitanja koja se odnose na sadržaj programa, nezavisno od postojeće prakse emitera. Opšte obavezujuće uputstvo može da se odnosi na pojedino pitanje koje se tiče sadržaja programa, na veći broj srodnih pitanja, a može da se odnosi i na sva pitanja koja se tiču sadržaja programa (kodeks ponašanja emitera).
Osim toga, član 19. Zakona o radiodifuziji propisuje: "Agencija se stara o zaštiti maloletnika i poštovanju dostojanstva ličnosti u programima koji se prikazuju posredstvom radija i televizije, o čemu donosi opšte obavezujuće uputstvo".
Ovim kodeksom, koji obuhvata i zaštitu maloletnika i zaštitu dostojanstva ličnosti (zaštita privatnosti i sl.), Agencija realizuje svoju zakonsku obavezu.
Član 8. Zakona o radiodifuziji nalaže Agenciji da, između ostalog, propiše i programske uslove za proizvodnju i emitovanje programa. Ovim kodeksom regulisan je i taj skup pitanja.
Kodeks ponašanja emitera predstavlja sistem opštih obavezujućih uputstava koja se odnose na sva do sada uočena pitanja koja se tiču sadržaja programa.
Nepostupanje po važećem Kodeksu ponašanja emitera, kao opštem obavezujućem uputstvu, je osnov za izricanje svih mera koje Agencija može preduzimati.

2. Ciljevi

Donošenje Kodeksa ponašanja emitera ima za cilj:
- stvaranje uslova za profesionalan rad emitera, kako je to i naznačeno članom 3. Zakona o radiodifuziji koji precizira načela regulisanja odnosa u oblasti radiodifuzije,
- jasno i precizno definisanje pitanja koja se tiču sadržine programa koja su predmet nadzora Agencije nad radom emitera u pogledu programskih standarda utvrđenih Zakonom o radiodifuziji,
- bliže preciziranje minimalnih programskih uslova za proizvodnju i emitovanje programa kako to nalaže Zakon o radiodifuziji,
- zaštitu dece i omladine od potencijalno štetnih uticaja sadržaja programa radija i televizije, što je naloženo Zakonom o radiodifuziji,
- zaštitu dostojanstva ličnosti u sadržaju programa emitera, kako i nalaže Zakon o radiodifuziji,
- zaštitu autorskih i srodnih prava u sadržaju programa emitera, kako to i zahteva Zakon o radiodifuziji.

II. OPŠTA OBAVEZUJUĆA UPUTSTVA (U DALjEM TEKSTU: UPUTSTVA)

1. Uputstvo koje se odnosi na opšte obaveze emitera

Emiteri su dužni da poštuju sledeća osnovna načela:
1) Poštovanje uslova iz dozvole. Emiteri su dužni da u svemu poštuju uslove pod kojima im je dozvola izdata, naročito u pogledu opštih programskih standarda propisanih Zakonom. U pogledu programskih obaveza emiter nije obavezan da striktno poštuje programsku šemu predatu na konkursu, ali je dužan da okvirno poštuje opšti programski koncept iz konkursne dokumentacije. Promena profila programa u pogledu klasifikacije emitera iz člana 45. Zakona, dozvoljena je samo uz izričitu saglasnost Agencije. Prestavnici emitera dužni su da Agenciji omoguće uvid u podatke i ostalu dokumentaciju koja se odnosi na predmet nadzora. Agencija je u sprovođenju nadzora dužna da štiti poslovnu tajnu emitera.
2. Obaveza identifikacije. Televizijske stanice su dužne da u toku trajanja programa emituju naziv, oznaku ili skraćeni identifikacioni znak emitera, izuzev u vreme trajanja reklamnih blokova. Radio stanice svoj naziv, oznaku ili identifikacioni znak moraju emitovati najmanje na svakih 15 minuta emitovanog programa. Ne smeju se koristiti neregistrovani ili lažni nazivi ili identifikacioni znak.
3. Kvote obavezne produkcije. Emiter je obavezan da od ukupnog godišnjeg vremena emitovanja programa, emituje najmanje 50% programa proizvedenog na srpskom jeziku, od čega najmanje 50% programa sopstvene produkcije. Emiteri koji proizvode i emituju program namenjen nacionalnim manjinama obavezni su da od ukupnog godišnjeg vremena emitovanja programa na jeziku nacionalne manjine, emituju najmanje 50% programa sopstvene produkcije. U ukupno godišnje vreme emitovanog programa ne računaju se reprize, sportski prenosi, igre, reklame, tv-kupovina, emitovanje SMS,e-mail i sličnih poruka, komercijalni programi zasnovani na plaćanju telefonskih, internet i sličnih telekomunikacionih usluga, erotski programi u sopstvenoj produkciji, kao ni program vesti, izuzev ako se radi o sopstvenoj produkciji vesti. Pod sopstvenom produkcijom podrazumevaju se programi ili emisije u kojima je izvorni audio ili video materijal i/ili autorski deo sadržan u emisiji ili programu veći od 50% u televizijskom, odnosno 20% u radio programu, odnosno emisiji. Za ustanove javnog radiodifuznog servisa važe kvote propisane članom 74. Zakona o radiodifuziji.
4. Zabrana partijske pripadnosti. Emiteri ne mogu svojinski i programski pripadati političkim partijama, organizacijama ili koalicijama, kao ni pravnim licima čiji je osnivač politička partija, organizacija ili koalicija. Zabranjeno je izrazito programsko favorizovanje ili izrazita diskriminacija legalnih političkih partija, organizacija ili njihovih funkcionera. Zabranjeno je političku propagandu maskirati bilo kojom vrstom programa, naročito informativnog ili programa političkih aktuelnosti. Zabrana partijske pripadnosti ne podrazumeva zabranu argumentovane kritike rada političkih partija i organizacija. Emiteri imaju načelnu obavezu poštovanja pluralizma političkih mišljenja, ali i pravo na nezavisnost i samosvojnost uređivačke politike i slobodnu argumentovanu vrednosnu procenu.

2. Uputstvo koje se tiče opštih programskih standarda u informativnom programu i programu političkih aktuelnosti

Emiteri nisu dužni da proizvode informativni program, ali, ukoliko su tu vrstu programa uvrstili u svoj programski koncept u elaboratu na osnovu kojeg im je izdata dozvola, dužni su da budu profesionalni u svom radu, što nalaže član 3. Zakona o radiodifuziji kojim se regulišu opšta načela odnosa u oblasti radiodifuzije. Uz to, član 68. stav 1. tačka 2. svim emiterima nalaže da "obezbede slobodno, potpuno i blagovremeno informisanje građana". Emiteri su, stoga, dužni da se pridržavaju sledećih uputstava:
1) Poštovanje obaveza proisteklih iz dokumentacije predate na konkursu. Informativni program i emisije političkih aktuelnosti smeju da emituju samo emiteri kojima je dozvola za emitovanje programa izdata na osnovu dokumentacije (programskog elaborata) koja predviđa proizvodnju i emitovanje ovih vrsta programa. Ovi emiteri tu vrstu programa načelno su dužni da emituju u obimu i na način opisan u programskom elaboratu, što ne podrazumeva striktno poštovanje okvirne programske šeme iz elaborata, niti zabranu slobodnog uređivanja programa. Emiteri koji su na konkursu dobili dozvolu na osnovu programskog elaborata političkih aktuelnosti, ove vrste programa mogu da prestanu da emituju samo ako zatraže i dobiju izričitu saglasnost Agencije. Emiterima koji u svojoj konkursnoj dokumentaciji nisu predvideli emitovanje informativnog programa i programa političkih aktuelnosti nije dozvoljeno emitovanje ovih vrsta programa, osim uz izričitu saglasnost Agencije.
2) Objektivnost. Emiteri su dužni da obezbede da se svako stanovište predstavi na minimalno objektivan način (bez malicioznih montaža, umetnutih komentara i sl.). Kada između emitera i pojedinaca i organizacija o kojima emiter u svom programu govori ili ih u programu pominje postoji interesna povezanost, onda se ta povezanost u programu mora jasno naglasiti.
3) Nepristrasnost. Emiteri imaju pravo na sopstvenu nezavisnu uređivačku politiku, uz poštovanje minimalne nepristrasnosti u izveštavanju. Pod minimalnom nepristrasnošću podrazumeva se obaveza emitera da činjenično izveštavanje jasno odvoji od stava, mišljenja ili komentara. Emiter mora da se stara da lično uverenje i mišljenje urednika i novinara ne smeju da diskriminatorno utiču na izbor teme i način njenog predstavljanja. Nije dozvoljeno manipulisanje izjavama, saopštenjima i sličnim sadržajima s ciljem promene njihovog osnovnog smisla (maliciozne montaže, zlonamerno skraćivanje ili uklanjanje ključnih delova sadržaja i sl.). Ovo uputustvo ne odnosi se na klasičnu montažu slike i tona već samo na one manipulacije slikom, tonom i sadržajom koje iskrivljuju osnovni smisao saopštenog.
4) Blagovremenost. Emiter ne sme namerno da prikriva informacije od javnog interesa, osim u slučaju informacija koja je zvanično klasifikovana kao tajna ili ukoliko je reč o zaštiti bezbednosti zemlje.
5) Tačnost. Emiter ne sme da emituje vesti i izveštaje za koje zna da su neistiniti. Vesti i izveštaji koji se ne mogu potvrditi ili čija tačnost nije pouzdano utvrđena mogu se emitovati samo ako se jasno naznači njihova nezvaničnost ili nepotvrđenost. Izveštavanje emitera mora biti zasnovano na činjenicama. Emiter je dužan da štiti izvor, ali i da ga obelodani kada Zakon to zahteva. Emiter je dužan da arhivski materijal jasno označi prilikom ponovnog emitovanja. Pod arhivskim materijalom se ne podrazumevaju svi ranije snimljeni ili prikupljeni materijali, već isključivo snimljene
Za pristup kompletnom i ažurnom tekstu ovog dokumeta, molimo vas: